Bljesak (potencijalne) bliske budućnosti odvio se pred očima uspavane domaće javnosti ovih dana promrzlog srpnja. Kao u nekom “sjećanju na budućnost”, na trenutak se učinilo da gledamo u dane koji se tek imaju dogoditi, na distopičnu inverziju “Moje slike Hrvatske” Ivice Račana, koji je pred izbore koje je izgubio 2003. godine od Onog Čije Se Ime Danas Ne Spominje, snimio dojmljivi politički spot o svojoj viziji ponosne budućnosti građana RH.

Zastupnici stranke koja lagano već razmišlja o sastavu svoje buduće Vlade, naime, iskoristili su priliku i rat do istrebljenja koji je Slavko Linić najavio Zoranu Milanoviću, te u nadzoru rada sigurnosnog sustava provjerili jesu li pod nadzorom njihov visoki dužnosnik i zagrebački gradonačelnik, s kojim očito postoji “neka tajna veza”. Nadziru li se komunikacije Miljana Brkića i Milana Bandića nema nikakve veze s tim je li policija “obrađivala” Slavka Linića. Ali bi moglo imati s nekim drugim, otvorenim istragama, koje je HDZ-ova ekipa predvođena bivšim obavještajcem Miroslavom Tuđmanom ovim potezom opasno ugrozila.

Kako će službe raditi kad i ako dođu na vlast, može se samo zamisliti. Ili jednostavno prisjetiti kako je to izgledalo krajem devedesetih, ili pred posljednje izbore, kad su nadzirani novinari i glavni državni odvjetnik.

To, međutim, ni izbliza nije sve.

Ako je suditi po saborskoj raspravi o Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, HDZ se sprema i na rat s osnovama domaćeg i europskog pravnog sustava.

Riječ je, naravno, o ljudskim pravima, crvenoj krpi svake ekstremnije desne stranke, među koje svakako spada i najveća hrvatska oporbena partija, barem od odlaska Jadranke Kosor.

Dakle, HDZ smatra da je donošenje zakona kojim se uređuje obiteljski život istospolnih partnera “dvolično i bizarno”. Protivno volji hrvatskog naroda izraženoj na referendumu o braku.. Stoga i neustavno. Neukusno jer se donosi u “vrijeme teške gospodarske krize”. Da se otvaraju vrata trgovini ljudima… Sve to je službeni stav Kluba zastupnika HDZ-a u čije ime je govorio Željko Reiner.

U svoje je ime je, pak, “zasolio” zastupnik ove stožerne stranke hrvatske ultradesnice, dakle HDZ-a, Dujomir Marasović, progonjen slikom bradatih stokilaša koji se ljube pred djetetom. Pa je zakon proglasio “sumrakom ljudskog uma”, te ga usporedio s legalizacijom teških droga ili pedofilije.

Zbog održanja elementarne mentalne higijene ovdje bi trebalo posebno istaknuti “simpatično” stajalište o tome kako se o ljudskim pravima ne bi trebalo puno divaniti u vrijeme gospodarske krize, te podsjetiti na ratno i poratno vrijeme i vrlo slične stavove (i politiku) iste stranke o istom pitanju (i o slobodi medija i o samom pluralizmu). Ključno u ovoj priči je ipak nešto drugo: da je 14. studenog bio tek prije sedam mjeseci.

Dakle, nemoguće je, da su zaboravili. Da je cijela jedna stranka uspjela u 200-injak dana iz memorije izbrisati sadržaj priopćenja Ustavnog suda o referendumu o braku, kojim se jasno definiraju doseg i granice istog, te podsjeća na europsku pravnu praksu. Ustavni sud je, znaju to sigurno i u HDZ-u, kazao sljedeće:

– U svim relevantnim međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima još uvijek općeprihvaćeno da brak i obiteljski život nisu niti istoznačnice niti su istovjetni pravni instituti (…) Eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati nikakvog utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Republici Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svoga osobnog i obiteljskog života te svoga ljudskog dostojanstva.

Dakle, stvari su toliko jasne i bistre da je nemoguće krivo ih razumjeti: na referendumu se odlučivalo isključivo o imenu, brendu “brak”. Ne o sadržaju tog pojma. Obitelj i brak nisu isto, koliko god se Reiner i hrvatska desnica trudili to pokazati prirodnom poretkom stvari. Uostalom, Ustavni sud se u istom priopćenju pozvao i na jednu odluku Europskog suda za ljudska prava u kojoj doslovno stoji: “Odnos podnositelja zahtjeva, kohabitirajućeg istospolnog para koji živi u stabilnom de facto partnerstvu, potpada pod pojam ‘obiteljski život’, kao što bi pod njega potpadao i odnos između para različitog spola u istoj situaciji”.

Doista, što bi rekao Marasović, “sumrak ljudskog uma”…

A dečki se tek spremaju na preuzimanje vlasti.