Foto Arhiv NL
Problem bi mogao nastati ukoliko se križarima protiv obrazovanja uskoro krenu pridruživati Crkva i politika i ukoliko se pojavi nova (stara?) Željka Markić s krovnom udrugom koja čak ni mora mijenjati postojeće ime. Jer, "U ime obitelji", može značiti i da se pravo, "hrvatsko" obrazovanje ne treba tražiti izvan ognjištarskog kruga.
Okej, seks je jedna stvar. Poznato je da religije, pogotovo ona većinska kod nas, uglavnom imaju problem sa spomenutom aktivnošću. Pa kad se digne kuka i motika na uvođenje školskog predmeta u kojem se djeci pokušavaju objasniti neki osnovni pojmovi o toj za život ipak prilično bitnoj aktivnosti, hajde, nekako čovjeku i bude jasno što muči protivnike (dijela) zdravstvenog odgoja.
Naravno, željeti onemogućiti djeci najosnovniju informaciju o seksu, usred revolucionarnog doba razvoja ljudske vrste u kojem su barem informacije dostupne svima, bez diskriminacije i s lakoćom, gore je od anakronog. Ali, nije neshvatljivo.
Potpuno je, međutim, druga stvar s novom “narodnom revolucijom” koja se, čini se, kuha.
Onom protiv građanskog odgoja.
Radi se o programu koji je eksperimentalno proveden u nekoliko osnovnih i srednjih škola i koji je, između ostalog, pokazao (kao i nekoliko istraživanja na tu temu) ogromne deficite u poimanju demokracije, građanskih prava i obaveza kod školske djece u Hrvatskoj. Ovaj predmet bi trebao (program još nije definiran, tek se priprema prijedlog za javnu raspravu) pomoći djeci da usvoje osnovne vrijednosti građanskog društva, demokracije, solidarnosti, prava manjina. Ukratko, svega onog što su i ustavne vrijednosti Republike Hrvatske.
Kako s tim svime i inače stojimo, ne bi bilo loše napraviti i neku večernju školu za odrasle na istu temu.
Reklo bi se na prvi pogled da u cijeloj priči doista nema političkog baruta – napraviti od klinaca koji će na izlasku iz škole postati birači informirane i svjesne građane kao cilj ne bi nikome trebalo biti problematično, zar ne?
Desnica, međutim, već škrguće zubima, a scenarij izgleda prilično sličan onome koji je pratio uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Na tiskovnu konferenciju grupe udruga koje se zalažu za uvođenje građanskog odgoja, odgovoreno je promptno sazvanom tiskovnom konferencijom “desnih” udruga, koje su se građanskom odgoju usprotivile iz petnih žila. Oni, pak, drže da se radi o uvođenju ideologije u škole i nametanju iste ideologije svoj djeci u Hrvatskoj.
Ne, nisu mislili na vjeronauk.
Dakle, poučavanje o osnovama građanske demokracije je za njih – nedopustivo ideologiziranje.
Jasno je da se radi o notornoj bedastoći. Prvo, programa još nema i udruge predvođene prekaljenim križarima kontra zdravstvenog odgoja, GROZD-om, pucaju u zrak. Drugo, poučavanje o temeljima građanske demokracije može biti ideološko pitanje jedino ako u se zalažeš za naučavanje o prednostima delegatskog sustava u doba socijalističkog samoupravljanja ili vrlinama prosvijećenog apsolutizma monarhističkog tipa.
Samo po sebi, GROZD-ovo buncanje nije zabrinjavajuće – građanska demokracija poznaje i luđe stvari. Problem je ukoliko se radi samo o prethodnici: ukoliko će se protiv mogućnosti da budući novi birači znaju, zaboga, o čemu se uopće radi kad su u pitanju politika i društvo, po uhodanom scenariju dignuti nova desničarska ofenziva. Ukoliko se križarima protiv obrazovanja uskoro krenu pridruživati Crkva i politika i ukoliko se pojavi nova (stara?) Željka Markić s krovnom udrugom koja čak ni mora mijenjati postojeće ime. Jer, “U ime obitelji”, može značiti i da se pravo, “hrvatsko” obrazovanje ne treba tražiti izvan ognjištarskog kruga.
Revolucija kontra građanskog odgoja jasno bi pokazala da je desnici u Hrvatskoj izuzetno stalo do toga da birači budu neobrazovani, neinformirani i slabo tolerantni. Da od ustavnih vrijednosti zapamte samo homofobnu definiciju braka. I da se uglavnom drže logike krda, kojoj je samostalno razmišljanje imanentno osnovnim građanskim vrijednostima – izdaja.
Ukoliko se takav scenarij doista krene odigravati, teško je zamisliti bolju priliku za HDZ da pokaže da je sazrela stranka na strani temeljnih vrijednosti moderne demokracije i da, u ovoj bitci, stane na stranu Željka Jovanovića.
Iako bi to bilo i logično i vrijedno i katarzično, nažalost, malo je toga što je teže zamislivo od ovakvog raspleta.