Ivo Sanader je do pred sam kraj, do čuvene pressice prvog dana srpnja otprije šest godina, uglavnom uspijevao izgledati kao čovjek koji drži stvari pod kontrolom makar toliko da sam sebi javnim istupima ne radi golemu štetu. Jadranka Kosor, koju je, istini za volju, državu (i stranku) dopalo voditi u nemjerljivo težim uvjetima, često je, pogotovo u zadnjoj godini vlasti kad je poraz postajao sve neminoviniji, znala odavati dojam hodajuće PR katastrofe.

Od tog epiteta nije uspijevao pobjeći ni Zoran Milanović, pogotovo u prvoj polovici mandata (http://www.novilist.hr/Komentari/Blogovi/Zalede-Jasmina-Klarica/Kosorizacija-Zorana-Milanovica-u-Parizu) kad je površnim istupima na sebe znao navući bijes i podsmijeh javnosti.

No, ono što se u samo tjedan dana izdogađalo u HDZ-u, način na koji je ta stranka odreagirala na aktualna događanja nadilazi bilo koji dosad viđen primjer potpunog komunikacijskog debakla. Da je politika nogomet, FIFA bi jamačno otvorila istragu oko potencijalnog “puštanja” utakmice u Hrvatskoj (na principu iz 2 u 1 – za one koji se ne razumiju u kladioničarsku terminologiju, radi se o pretvaranju pobjede u poraz u drugom poluvremenu utakmice).

Na stranu poticanje histerije i šovinizma oko dolaska izbjeglica – to je, zasad, siguran teren za stranku ultradesnice u kakvu se HDZ pretvorio od svibnja 2012. godine, kad ju je preuzela aktualna ekipa. Priča oko “švicaraca”, teme koja trese državu već godinama, otkrila je, međutim, teško sagledivu dubinu potpune lišenost osjećaja za stvarnost u stranci koja bi mogla uskoro preuzeti vođenje države.

Samo jedan primjer je dovoljan – u vrijeme dok HDZ još nije donio odluku o tome hoće li podržati zakon o konverziji kredita koji predlaže Vlada, čovjek koji je odabran da kritizira prijedlog ministra financija Borisa Lalovca bio je Domagoj Ivan Milošević.

Da, onaj. Čovjek zvan nekretnina.

Još jednom: zakon koji prije svega pokušava olakšati golemi financijski problem ljudima koji su digli kredite za kupnju nekretnine u kojoj žive javno je sasjekao, u ime HDZ-a, političar koji u svom vlasništvu ima ravno 14 stanova! I “neuređeni tavanski prostor” od 120 kvadrata. I apartman na moru. I poslovni prostor u Zagrebu (233 kvadrata). (detalji na https://www.sukobinteresa.hr/ik/old/3/9/4/3009040298986.pdf?3).

Čak i kad se čovjeka koji je volio stanove makne na stranu, HDZ-ovo glavinjanje oko zakona o francima bilo je bolno za gledati. Jednog dana bi napadali zakon kao štetan za građane (Karamarko i Milošević), drugog poručivali kako će glasati za njega (Marić), trećeg bježali od saborskih odbora jer nisu imali uputu kako glasati (osim jednog zastupnika, zaduženog u francima, koji je zakon podržao). Sve dok Karamarko nije u srijedu presjekao i rekao da će zakon, onaj za koji je samo prije neki dan kazao kako će štetu koju će napraviti platiti svi građani i kako je vladin “mjehur od sapunice” – podržati.

No, ni storija o franku, koja je, čini se, razotkrila i goleme razlike unutar HDZ-a, nije vrhunac iznenađenja koja su s Trga žrtava fašizma u posljednjih nekoliko dana darežljivo istresana pred zbunjenju javnost.

Gospodarski program HDZ-a, to čudo na čudima koje bi imalo izliječiti zemlju neće biti objavljen ni u kampanji – tako je otprilike glasila poruka Tomislava Karamarka s kraja prošlog tjedna. Znate onaj program, kojeg rade s Njemcima. Onaj s kojim je, svojevremeno, predsjednik HDZ-a na tiskovnoj konferenciji slavodobitno mahao, pokazavši, doduše, samo naslovnicu sa zaglavljem bavarskog IFO instituta.

Za glasnika, odnosno medij na čijim se stranicama se upravo nalazite, ostao je samo prezir. ”Jedan provladin niskotiražni dnevni list insinuirao je nepostojanje programa HDZ-a, unatoč činjenici da ga je predsjednik Karamarko pokazivao mjesec dana po svim HDZ-ovim klauzurama. Tko god ga je htio vidjeti, mogao je”, kazao je za ultradesni portal koji je udarna perjanica stranačke propagande savjetnik Tomislava Karamarka za medije, Miljenko Manjkas.

Da, onaj. Urednik “Motrišta”, emisije kojom je Stranka devedesetih širila “nauk” na javnoj televiziji. Danas je, međutim, 2015. godina. Teško je zamisliti s kojeg bi motrišta moglo biti logički prihvatljivo da je HDZ platio IFO institutu izradu programa kojeg će provesti, ili možda neće, ako dođe na vlast.

 Ili, ako uzmemo drugi mogući ishod izbora, motrišta s kojeg bi se moglo zaključiti kojeg bi vraga “kratkoročne i dugoročne mjere za jačanje održivog razvoja i zapošljavanja u Hrvatskoj” mogle poslužiti stranci koja je upravo izgubila izbore, a sljedeći su tek krajem desetljeća.

Možda je, s provladinog i niskotiražnog motrišta teško shvatiti svu dubinu genijalnog poteza izbjegavanja javnosti i pokušaja “zaustavljanja Reutersa” puna četiri dana nakon što je Josip Manolić optužio Karamarka za suradnju s Udbom? (http://www.novilist.hr/Komentari/Blogovi/Zalede-Jasmina-Klarica/Sutnjom-protiv-Udbe-Cega-se-boje-Karamarko-i-HDZ)

Možda je, doista, vještina spin doktora novog kova u tome da se izbjegava javnost i stvarnost, da se statistike falsificiraju, a ne baš ugodna pitanja dočekuju čizmom? Možda je sve što smo ikad čuli o slobodi medija bila samo prolazna laž i čeka nas povratak u okrilje krda, u kojem neće biti izdvojenih motrišta, ali bi zauzvrat mogli opet dobiti “Motrišta”? Možda je, ma ne, sasvim sigurno je i anketa po kojoj je, kad je Manjkas angažiran, HDZ-ova koalicija imala prednost od 5,9, a sad je na 1,7 posto, prijesna komunistička laž.

Uostalom, o tome je nedavno govorio i sam Karamarko, kad je agenciji koja provodi spomenutu anketu (od 2004. godine) zaprijetio da neće imati s kim raditi kad HDZ dođe na vlast.

Za “jalnuše i diletante”, nema sumnje, ovdje i ovaj put neće biti milosti.

Ali, što ako stvarnost ipak eksplodira u lice ajatolasima jednog i jedinog motrišta? Oko stranačkog skladišta s katranom i perjem, nemojte sumnjati, već vlada solidna gužva.