Polovične mjere protiv pandemije, kako se ove godine pokazalo, donijele su i polovične rezultate. Stoga će se kriza prouzročena pandemijom oduljiti - i zdravstvena i ekonomska - dok ne budu moguća masovna cijepljenja
Točno prije godinu dana ekonomisti su u uobičajenim prognozama uoči Božića predviđali usporavanje svjetskoga gospodarstva u ovoj godini, pa i hrvatskoga, ali nikome nije bilo ni na kraj pameti da će se 2020. pretvoriti u noćnu moru. Epidemija koronavirusa, koja je najprije izbila u kineskom gradu Wuhanu na kraju prošlog prosinca, za nekoliko je mjeseci potpuno poremetila život ljudi u svim zemljama te izazvala najveću krizu od Drugoga svjetskog rata.
Taj izvanredni događaj uzdrmao je uobičajene vrijednosti ljudskih zajednica. Kada se koronavirus u siječnju naglo proširio Kinom, u veljači Italijom i Europom, a u ožujku Sjedinjenim Državama, većini političara, poslovnih ljudi i građana prestalo je biti važno hoće li gospodarstvo napredovati. Najvažnije im je postalo očuvati zdravlje i živote ljudi od ćudljivog virusa koji je izazvao najveću i najopasniju pandemiju u posljednjih stotinu godina.
Tako su vlasti zemalja počele masovno uvoditi mjere zatvaranja gospodarstva i ograničavanja kretanja ljudi, kako bi spriječile širenje bolesti COVID-19. Do sredine travnja stanovnici gotovo cijele sjeverne polutke Zemlje bili su privremeno zaključani u svojim domovima, što je dovelo do zastoja svih djelatnosti – osim zdravstvenih, koje su zajedno s liječnicima, medicinskim sestrama, znanstvenicima, dežurnim državnim i ostalim službama počele ulagati nadljudske napore kako bi obuzdale pandemiju i spasile ljudske živote.
To je, naravno, izazvalo blokadu ekonomskih aktivnosti kakve nije bilo ni u najvećim ratovima 20. stoljeća. U Kini, koja je najdosljednije provela mjere karantene, gospodarstvo je u veljači gotovo prestalo raditi, a u cijelom prvom tromjesečju zabilježilo je pad od 6,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što stanovnici najmnogoljudnije zemlje, naviknuti na visoke stope razvoja, ne pamte desetljećima.
Zbog neizvjesnog razvoja događaja kinesko vodstvo je na početku godine prvi put u novoj povijesti odustalo od planiranja bilo kakvih stopa rasta gospodarstva do kraja 2020. godine, preusmjerivši sve snage na suzbijanje pandemije.
Šok od korone izazvao je u Europi još teže posljedice. Dok se u Kini gospodarstvo već počelo pomalo otvarati, u 19 članica eurozone u drugom tromjesečju ekonomija se strmoglavila 14,8 posto, najviše od Drugoga svjetskog rata. Najteže su pritom bile pogođene mediteranske zemlje koje uvelike ovise o turizmu i ugostiteljstvu, a s manje ogrebotina prošla je Njemačka koja poput Kine ima snažnu industriju.
U SAD-u je ograničavanje kretanja dovelo do najteže ekonomske katastrofe od Velike depresije iz 1929. godine. U drugom tromjesečju najveće svjetsko gospodarstvo zabilježilo je pad od 9,5 posto u odnosu na prvi kvartal, a 31,4 posto na godišnjoj razini, prema revidiranim podacima statistike.
Ukratko, pandemija je izazvala krizu posve drukčiju od one prije 12 godina, koju se dotad smatralo najvećom poslije Velike depresije. Kriza iz 2008. izbila je u financijskom sustavu i bankama, a potom se proširila na tzv. realno gospodarstvo. Zbog blokade kretanja ljudi i prometa, ovogodišnja kriza krenula je u gospodarstvu, a potom se počela prelijevati u financijski sektor.
Vlade gotovo svih država odmah su shvatile da »izvanredna situacija zahtijeva izvanredne mjere«, kako je to više puta naglasila i Kristalina Georgieva, izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda. Kako su karantene zaprijetile masovnim bankrotima poduzeća i otpuštanjima zaposlenih, vlasti su posvuda pokrenule hitnu financijsku pomoć za spašavanje gospodarstva.
Još u ožujku aktivirale su se središnje banke, pri čemu su one najveće – poput američke i europske – tiskale tisuće milijardi dolara i eura te spustile kamate na nulu ili ispod nje, kako bi spriječile izbijanje financijske krize. Poplava jeftinog novca omogućila je likvidnost bankama, a neizravno i vladama. Središnje su banke izravno ili neizravno kupovale državne obveznice, kako bi vlade imale sredstava za povijesni pothvat spašavanja tvrtki i radnih mjesta od propasti tijekom blokade.
Na svjetsku se pozornicu, silom prilika, ove godine vratila državna intervencija u gospodarstvo. Svi oni koji su tvrdili da se država treba ne treba miješati u ekonomiju i da treba tržištu omogućiti reguliranje ekonomskih tokova, odjednom su zašutjeli, okrenuli ploču i počeli zazivati pomoć vlasti. Američka administracija i Kongres proljetos su oblikovali proračunski paket od 2.400 tisuća milijardi dolara, koji je iskorišten ne samo za spašavanje kompanija, nego i ljudi. Otpuštenim radnicima osigurano je barem 600 dolara tjedno kako bi preživjeli dok se stanje ne normalizira.
Vlade europskih država, koje su posljednjih deset godina propovijedale proračunsku štednju i smanjivale deficite, odjednom su široko otvorile državni novčanik, ne pitajući za cijenu spašavanja. Samo do sredine travnja članice EU-a osigurale su više od 2.200 milijardi eura na nacionalnoj razini, za pomoć najugroženijim poduzećima. Štoviše, Europska unija je paralelno s time dogovorila izvanredni paket za oporavak gospodarstva od korone, namijenjen ponajprije najugroženijim mediteranskim zemljama. Radi se o glasovitom Fondu za oporavak od korone u vrijednosti od 750 milijardi, koji će se nakon dugotrajnih pregovora članica i brojnih političkih peripetija aktivirati tijekom sljedeće godine, zajedno s novim, redovitim sedmogodišnjim europskim proračunom u vrijednosti od 1.074 milijarde eura.
Međutim, paralelno s divovskom državnom pomoći poduzećima, sve su glasniji postali poslovni krugovi koji vjeruju da su mjere zatvaranja gospodarstva radi zaustavljanja pandemije pretjerane. Najpoznatiji predstavnik tih poslovnih interesa svakako je američki predsjednik Donald Trump koji je više puta izjavio da će blokada ekonomskog života izazvati više smrtnih žrtava od korone. Trump je otišao i korak dalje. Omalovažio je koronavirus tvrdeći da nije ništa gori od obične gripe i da će kraja ljeta ove godine sam od sebe jenjati. Protiveći se zaoštravanju epidemioloških mjera, Trump je došao u sukob sa znanstvenicima i zdravstvenim vlastima, a prema mišljenju protivnika blokirao je učinkovitu kolektivnu akciju SAD-a za suzbijanje korone. Rezultat je poznat: SAD je postao najveće svjetsko žarište pandemije.
Neovisno o Trumpu, poslovni krugovi u Europi također su nastojali utjecati na vlade da što prije obustave blokade, čim se broj zaraženih malo spustio. Na to je zabrinuto reagirala Svjetska zdravstvena organizacija. Njezin izvršni direktor Mike Ryan još je 13. svibnja upozorio da prerano otvaranje gospodarstva može izazvati lanac zdravstvenih i ekonomskih katastrofa.
»Ono čega se svi bojimo jest začarani krug zdravstvene katastrofe koju slijedi ekonomska katastrofa, potom nove zdravstvene katastrofe koju slijedi ekonomska katastrofa. Ako ponovno otvorite gospodarstvo u uvjetima visokog stupnja transmisije virusa, ta se transmisija može ubrzati«, upozorio je Ryan. Međutim, vlade zapadnih zemalja su tijekom kasnog proljeća i ljeta uglavnom prestale slušati mišljenja liječnika i znanstvenika te uvele novi princip ponašanja, prema kojem »treba voditi računa i o zdravlju ljudi, i o ekonomskim potrebama, jer gospodarstvo neće moći izdržati zatvaranje«.
To popuštanje mjera protiv zaraze dovelo je ove jeseni do novog vala korone u Europi i SAD-u. Crna predviđanja iz Svjetske zdravstvene organizacije obistinila su se, pa danas u svijetu ima oko 75 milijuna zaraženih, uz gotovo 1,7 milijuna umrlih osoba. Usporedno s time, SAD i europske zemlje uvode novu seriju zaključavanja koja će se vjerojatno protegnuti do proljeća. Tako je gospodarstvo u razvijenim zemljama na kraju ove godine opet krenulo nizbrdo, u novu recesiju, koja ne mora biti i posljednja.
Prema procjenama MMF-a iz listopada, gospodarstvo u svijetu ove će godine pasti 4,4 posto, s time da će Europa i SAD biti pogođeni daleko više od zemalja u razvoju. Kina, koja je još u prvoj polovini godine gotovo iskorijenila pandemiju, jedina je koliko-toliko normalizirala život i jedina će se do kraja godine izvući iz recesije, s gospodarskim rastom od barem 1,9 posto.
Iskustvo Kine, koja se protiv korone bori beskompromisno, nitko na Zapadu ne želi primjenjivati, a istini za volju i ne može. Za razliku od Kine – koja ima snažnu centralnu vlast, tradicionalno disciplinirani narod i sustav vrijednosti u kojem su interesi zajednice važniji od interesa pojedinaca – zapadna demokratska, liberalna društva ne mogu se odreći pojedinačnih sloboda i obuzdati snažne poslovne lobije, ne mogu se u kriznim situacijama lako organizirati te izvesti učinkovitu kolektivnu akciju. Polovične mjere protiv pandemije, kako se ove godine pokazalo, donijele su i polovične rezultate. Stoga će se kriza prouzročena pandemijom oduljiti – i zdravstvena i ekonomska – dok ne budu moguća masovna cijepljenja.
Iza pozornice
Začarani krug zaraza i ekonomskih padova
Branko Podgornik
20. prosinac 2020 09:32
Foto Pixabay
Polovične mjere protiv pandemije, kako se ove godine pokazalo, donijele su i polovične rezultate. Stoga će se kriza prouzročena pandemijom oduljiti - i zdravstvena i ekonomska - dok ne budu moguća masovna cijepljenja
Točno prije godinu dana ekonomisti su u uobičajenim prognozama uoči Božića predviđali usporavanje svjetskoga gospodarstva u ovoj godini, pa i hrvatskoga, ali nikome nije bilo ni na kraj pameti da će se 2020. pretvoriti u noćnu moru. Epidemija koronavirusa, koja je najprije izbila u kineskom gradu Wuhanu na kraju prošlog prosinca, za nekoliko je mjeseci potpuno poremetila život ljudi u svim zemljama te izazvala najveću krizu od Drugoga svjetskog rata.
Taj izvanredni događaj uzdrmao je uobičajene vrijednosti ljudskih zajednica. Kada se koronavirus u siječnju naglo proširio Kinom, u veljači Italijom i Europom, a u ožujku Sjedinjenim Državama, većini političara, poslovnih ljudi i građana prestalo je biti važno hoće li gospodarstvo napredovati. Najvažnije im je postalo očuvati zdravlje i živote ljudi od ćudljivog virusa koji je izazvao najveću i najopasniju pandemiju u posljednjih stotinu godina.
Tako su vlasti zemalja počele masovno uvoditi mjere zatvaranja gospodarstva i ograničavanja kretanja ljudi, kako bi spriječile širenje bolesti COVID-19. Do sredine travnja stanovnici gotovo cijele sjeverne polutke Zemlje bili su privremeno zaključani u svojim domovima, što je dovelo do zastoja svih djelatnosti – osim zdravstvenih, koje su zajedno s liječnicima, medicinskim sestrama, znanstvenicima, dežurnim državnim i ostalim službama počele ulagati nadljudske napore kako bi obuzdale pandemiju i spasile ljudske živote.
To je, naravno, izazvalo blokadu ekonomskih aktivnosti kakve nije bilo ni u najvećim ratovima 20. stoljeća. U Kini, koja je najdosljednije provela mjere karantene, gospodarstvo je u veljači gotovo prestalo raditi, a u cijelom prvom tromjesečju zabilježilo je pad od 6,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, što stanovnici najmnogoljudnije zemlje, naviknuti na visoke stope razvoja, ne pamte desetljećima.
Zbog neizvjesnog razvoja događaja kinesko vodstvo je na početku godine prvi put u novoj povijesti odustalo od planiranja bilo kakvih stopa rasta gospodarstva do kraja 2020. godine, preusmjerivši sve snage na suzbijanje pandemije.
Šok od korone izazvao je u Europi još teže posljedice. Dok se u Kini gospodarstvo već počelo pomalo otvarati, u 19 članica eurozone u drugom tromjesečju ekonomija se strmoglavila 14,8 posto, najviše od Drugoga svjetskog rata. Najteže su pritom bile pogođene mediteranske zemlje koje uvelike ovise o turizmu i ugostiteljstvu, a s manje ogrebotina prošla je Njemačka koja poput Kine ima snažnu industriju.
U SAD-u je ograničavanje kretanja dovelo do najteže ekonomske katastrofe od Velike depresije iz 1929. godine. U drugom tromjesečju najveće svjetsko gospodarstvo zabilježilo je pad od 9,5 posto u odnosu na prvi kvartal, a 31,4 posto na godišnjoj razini, prema revidiranim podacima statistike.
Ukratko, pandemija je izazvala krizu posve drukčiju od one prije 12 godina, koju se dotad smatralo najvećom poslije Velike depresije. Kriza iz 2008. izbila je u financijskom sustavu i bankama, a potom se proširila na tzv. realno gospodarstvo. Zbog blokade kretanja ljudi i prometa, ovogodišnja kriza krenula je u gospodarstvu, a potom se počela prelijevati u financijski sektor.
Vlade gotovo svih država odmah su shvatile da »izvanredna situacija zahtijeva izvanredne mjere«, kako je to više puta naglasila i Kristalina Georgieva, izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda. Kako su karantene zaprijetile masovnim bankrotima poduzeća i otpuštanjima zaposlenih, vlasti su posvuda pokrenule hitnu financijsku pomoć za spašavanje gospodarstva.
Još u ožujku aktivirale su se središnje banke, pri čemu su one najveće – poput američke i europske – tiskale tisuće milijardi dolara i eura te spustile kamate na nulu ili ispod nje, kako bi spriječile izbijanje financijske krize. Poplava jeftinog novca omogućila je likvidnost bankama, a neizravno i vladama. Središnje su banke izravno ili neizravno kupovale državne obveznice, kako bi vlade imale sredstava za povijesni pothvat spašavanja tvrtki i radnih mjesta od propasti tijekom blokade.
Na svjetsku se pozornicu, silom prilika, ove godine vratila državna intervencija u gospodarstvo. Svi oni koji su tvrdili da se država treba ne treba miješati u ekonomiju i da treba tržištu omogućiti reguliranje ekonomskih tokova, odjednom su zašutjeli, okrenuli ploču i počeli zazivati pomoć vlasti. Američka administracija i Kongres proljetos su oblikovali proračunski paket od 2.400 tisuća milijardi dolara, koji je iskorišten ne samo za spašavanje kompanija, nego i ljudi. Otpuštenim radnicima osigurano je barem 600 dolara tjedno kako bi preživjeli dok se stanje ne normalizira.
Vlade europskih država, koje su posljednjih deset godina propovijedale proračunsku štednju i smanjivale deficite, odjednom su široko otvorile državni novčanik, ne pitajući za cijenu spašavanja. Samo do sredine travnja članice EU-a osigurale su više od 2.200 milijardi eura na nacionalnoj razini, za pomoć najugroženijim poduzećima. Štoviše, Europska unija je paralelno s time dogovorila izvanredni paket za oporavak gospodarstva od korone, namijenjen ponajprije najugroženijim mediteranskim zemljama. Radi se o glasovitom Fondu za oporavak od korone u vrijednosti od 750 milijardi, koji će se nakon dugotrajnih pregovora članica i brojnih političkih peripetija aktivirati tijekom sljedeće godine, zajedno s novim, redovitim sedmogodišnjim europskim proračunom u vrijednosti od 1.074 milijarde eura.
Međutim, paralelno s divovskom državnom pomoći poduzećima, sve su glasniji postali poslovni krugovi koji vjeruju da su mjere zatvaranja gospodarstva radi zaustavljanja pandemije pretjerane. Najpoznatiji predstavnik tih poslovnih interesa svakako je američki predsjednik Donald Trump koji je više puta izjavio da će blokada ekonomskog života izazvati više smrtnih žrtava od korone. Trump je otišao i korak dalje. Omalovažio je koronavirus tvrdeći da nije ništa gori od obične gripe i da će kraja ljeta ove godine sam od sebe jenjati. Protiveći se zaoštravanju epidemioloških mjera, Trump je došao u sukob sa znanstvenicima i zdravstvenim vlastima, a prema mišljenju protivnika blokirao je učinkovitu kolektivnu akciju SAD-a za suzbijanje korone. Rezultat je poznat: SAD je postao najveće svjetsko žarište pandemije.
Neovisno o Trumpu, poslovni krugovi u Europi također su nastojali utjecati na vlade da što prije obustave blokade, čim se broj zaraženih malo spustio. Na to je zabrinuto reagirala Svjetska zdravstvena organizacija. Njezin izvršni direktor Mike Ryan još je 13. svibnja upozorio da prerano otvaranje gospodarstva može izazvati lanac zdravstvenih i ekonomskih katastrofa.
»Ono čega se svi bojimo jest začarani krug zdravstvene katastrofe koju slijedi ekonomska katastrofa, potom nove zdravstvene katastrofe koju slijedi ekonomska katastrofa. Ako ponovno otvorite gospodarstvo u uvjetima visokog stupnja transmisije virusa, ta se transmisija može ubrzati«, upozorio je Ryan. Međutim, vlade zapadnih zemalja su tijekom kasnog proljeća i ljeta uglavnom prestale slušati mišljenja liječnika i znanstvenika te uvele novi princip ponašanja, prema kojem »treba voditi računa i o zdravlju ljudi, i o ekonomskim potrebama, jer gospodarstvo neće moći izdržati zatvaranje«.
To popuštanje mjera protiv zaraze dovelo je ove jeseni do novog vala korone u Europi i SAD-u. Crna predviđanja iz Svjetske zdravstvene organizacije obistinila su se, pa danas u svijetu ima oko 75 milijuna zaraženih, uz gotovo 1,7 milijuna umrlih osoba. Usporedno s time, SAD i europske zemlje uvode novu seriju zaključavanja koja će se vjerojatno protegnuti do proljeća. Tako je gospodarstvo u razvijenim zemljama na kraju ove godine opet krenulo nizbrdo, u novu recesiju, koja ne mora biti i posljednja.
Prema procjenama MMF-a iz listopada, gospodarstvo u svijetu ove će godine pasti 4,4 posto, s time da će Europa i SAD biti pogođeni daleko više od zemalja u razvoju. Kina, koja je još u prvoj polovini godine gotovo iskorijenila pandemiju, jedina je koliko-toliko normalizirala život i jedina će se do kraja godine izvući iz recesije, s gospodarskim rastom od barem 1,9 posto.
Iskustvo Kine, koja se protiv korone bori beskompromisno, nitko na Zapadu ne želi primjenjivati, a istini za volju i ne može. Za razliku od Kine – koja ima snažnu centralnu vlast, tradicionalno disciplinirani narod i sustav vrijednosti u kojem su interesi zajednice važniji od interesa pojedinaca – zapadna demokratska, liberalna društva ne mogu se odreći pojedinačnih sloboda i obuzdati snažne poslovne lobije, ne mogu se u kriznim situacijama lako organizirati te izvesti učinkovitu kolektivnu akciju. Polovične mjere protiv pandemije, kako se ove godine pokazalo, donijele su i polovične rezultate. Stoga će se kriza prouzročena pandemijom oduljiti – i zdravstvena i ekonomska – dok ne budu moguća masovna cijepljenja.