Gotovo dva desetljeća nakon rata u Bosni i Hercegovini, Abdulah Sidran je beogradskim novinama rekao da nema ništa protiv velike Srbije. Međutim, poručio je popularni bošnjački pisac, »gradite je, brate, u visinu«.

Ta kratka i blistava Sidranova misao pogodila je srpske vladajuće krugove u Ahilovu petu, ukazavši na svu promašenost njihove politike koja je u raspadu Jugoslavije imala za cilj proširiti granice Srbije putem agresije na susjede.

Istina je da su liberalni krugovi u Beogradu upozoravali da je to pogrešan put, tvrdeći da bi se njihova zemlja, ako želi povećati svoju moć, trebala baciti na ekonomski razvoj. Bili su to rijetki oporbeni glasovi koji nisu mogli zaustaviti vlasti na čelu sa Slobodanom Miloševićem u njihovom krvavom pohodu na susjede. Međutim, stvari se danas ipak mijenjaju, neovisno o Sidranu.

Tako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio prošlog vikenda da će njegova zemlja do kraja ove godine gospodarski nadjačati Hrvatsku, prvi put u novijoj povijesti. Za pet mjeseci, kaže, bruto domaći proizvod (BDP) Srbije bit će veći od hrvatskog.

Dosegnut će vrijednost od 51 milijarde eura, dok će BDP Hrvatske ostati »nešto manji«. Uspješno gospodarstvo, prema njegovim riječima, jedan je od razloga zbog kojeg Hrvati zavide Srbiji i nastoje je »poniziti«.

Nije prvi put da je Vučić ekonomsko prestizanje Hrvatske najavio kao jedan od svojih glavnih ciljeva. Za razliku od naše zemlje – koja se osobito nakon ulaska u Europsku uniju uspoređuje s njezinim članicama, a sve je manje zaokupljena Srbijom – brojni političari i mediji iz susjedne zemlje ostali su opsjednuti Hrvatskom, iako na način koji se postupno mijenja.

Vučićeva će najava mnogima u Hrvatskoj biti korisna informacija jer pojma nemaju gdje se susjedna zemlja u ekonomskom pogledu nalazi. Ako Srbija, koja je prema površini i broju stanovnika znatno veća od Hrvatske, ubrzava svoj razvoj, to je sigurno dobra vijest ne samo za njezine građane, nego i za susjedne zemlje, jer će i one od toga imati neizravne koristi. Ako pritom još i prestigne Hrvatsku, to će biti zvučan argument osobito u korist Vučića, koji se očito priprema za predsjedničke izbore planirane za iduću godinu.

Međutim, Vučić zanemaruje da nije važna samo veličina gospodarstva, nego i životni standard njezinih građana. Ako Srbija postigne Vučićev cilj do kraja godine, njezin BDP po stanovniku i dalje će osjetno zaostajati za Hrvatskom. Prema tom kriteriju, Hrvatska se nalazi na razini od 64 posto prosjeka razvijenosti EU-a, negdje pri dnu ljestvice. Srbija je još dalje, na samo 43 posto.

Osim toga, prosječna hrvatska neto plaća iznosi 965 eura, a u Srbiji 562 eura, prema podacima iz prve polovine ove godine. Istodobno, za isti iznos eura u Srbiji se može kupiti više nego u Hrvatskoj, pa prosječna plaća u toj zemlji manje zaostaje nego što se čini.

Ona je 25 posto niža nego u Hrvatskoj, prema paritetu kupovne moći. No, po tom kriteriju i Hrvatska manje zaostaje za Slovenijom. Iako slovenska prosječna neto plaća iznosi 1.290 eura, ona je prema paritetu kupovne moći samo 10 posto jača od prosječne hrvatske.

Očito, Srbija će se morati još dosta namučiti da dostigne Hrvatsku po razini životnog standarda. Ratovi koje je izvodila nakon 1990. jako su je unazadili. Najgore je što je propali projekt »Velike Srbije« unazadio i susjedne zemlje te gotovo cijeli prostor bivše Jugoslavije pretvorio u slijepo crijevo europskog gospodarstva. To je djelomice usporilo i oporavak Hrvatske.

To što je Vučić, koji je u mladosti politički sudjelovao u projektu »Velike Srbije« držeći vatrene govore i na okupiranim područjima Hrvatske, danas promijenio strateške ciljeve svoje zemlje te gospodarstvo istaknuo kao prioritet, svakako je pozitivno.

Nitko razuman u Hrvatskoj neće biti zavidan Srbiji ako ekonomski raste. Gospodarski napredak Srbije je pozitivan poticaj i ostalima. I za Srbiju i za njezine susjede dobro je da se ona gradi u visinu, a ne u širinu. Bilo bi lijepo kada bi na tome i ostalo.