Hrvatska nije nikakva diktatura, a činjenica da će Srbija optuženim hrvatskim pilotima suditi u odsutnosti i da se na njih ne odnosi europski uhidbeni nalog budući da Srbija nije članica EU-a, pa ne mogu biti ni izručeni, samo dokazuje da je ovdje riječ o čistom političkom slučaju u režiji Vučićeve vlasti, koji se koristi za tamošnje prilike
U trenutku dok Srbija treba tek pokušati dokazati da joj jedini i isključivi partner nije Rusija, srbijanske vlasti upuštaju se u neizvjesnu avanturu zvanu optužnice protiv hrvatskih pilota zbog navodnih događanja na Petrovačkoj cesti nakon Oluje 1995. godine. Iako istovremeno imaju otvoreno više frontova, pa je tako u fokusu njihov odnos prema Rusiji, novi sukobi na Kosovu i ujedno zbivanja u BiH uoči novih izbora u toj zemlji, srbijanske vlasti bave se istodobno i Hrvatskom i navodnim zločinima hrvatskih branitelja i pilota.
Jasno je kao dan da je to pitanje unutarpolitičke naravi za unutarnje prilike u samoj Srbiji, jer Aleksandru Vučiću očito iz nekog razloga treba konflikt na što više frontova. Sve pobrojano ima puno manje veze s Kosovom, BiH i Hrvatskom nego sa samom Srbijom i njihovim internim zbivanjima. A također je potpuno jasno da se nacionalizam poput Vučićevog i može hraniti samo stvaranjem konflikata.
No, Vučićeva vlast mogla bi bitno pogriješiti vodeći takvu politiku. Prvo, inkriminacije koje se tiču hrvatskih pilota, generala i branitelja, barem prema njihovim tvrdnjama, a general Pavao Miljavac nije bilo tko – fabricirane su. Ljudi koji su tada bili u zapovjedništvu hrvatskih oružanih snaga poriču tvrdnje koje se nalaze u optužnicama, a sada već i kaznenim prijavama. Tvrdi se kako su četvorica pilota 7. i 8. kolovoza 1995. godine, neposredno nakon akcije Oluja, naredili raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca, te se govori o odgovornosti za kazneno djelo ratnog zločina u supočiniteljstvu. Tim optužbama se pokušava promijeniti karakter akcije Oluja, stvoriti neka nova (lažna) slika o tome. No, Međunarodni sud u Haagu donio je jasan pravorijek i ocjenu Oluje, ona je bila legitimna operacija kojom je Hrvatska oslobodila svoj prostor, i ocjena potpredsjednika Vlade Tome Medveda da je riječ o politički motiviranim optužnicama, može se samo potpisati.
Uostalom, način na koji javnost saznaje informacije o ovom slučaju, možda je najindikativniji – Vučićevi tabloidi su ti koji su neslužbeno objavili da se mogu očekivati kaznene prijave protiv admirala Davora Domazeta Loše, brigadira Ilije Maričića, pomoćnika načelnika Glavnog stožera za upotrebu Ratnog zrakoplovstva, te generala Pavla Miljavca. To je klasično »puštanje balona« da se vidi kako će javnost reagirati na ova više nego zvučna imena. Ali i alarm za hrvatsku vlast da ne dopusti da se tako visoko rangirani ljudi u sustavu oružanih snaga samo tako olako ponižavaju i ruši im se reputacija koju dugo imaju. Odvjetnik Anto Nobilo koji ovih dana tumači tu situaciju s pravne strane, ističe da se o optužnicama iz Srbije još uvijek ne zna ništa. »Znamo na koji se događaj odnosi, znamo koji su ljudi zahvaćeni, ali ne znamo na temelju kojih dokaza je optužnica napisana«. Stoga je zasad izlišno i govoriti o obrani hrvatskih vojnika i pilota – sve je još na rekla-kazala i na Vučićevim tabloidima. To je stvarno vjerodostojno! I hrvatska vlast se i treba zasad postaviti vrlo hladno prema ovome, jer dokumentacije još nema.
Nažalost, ako je civilnih žrtava i bilo tada, one su se dogodile jer je tadašnja vojska tzv. SAO krajine u odlasku koristila te civile kao štit. A sporno je i što je Srbija posegnula za svojim zakonom o univerzalnoj jurisdikciji. Naime, većina europskih zemalja ima takav zakon o univerzalnoj jurisdikciji u svom kaznenom zakonu, no riječ je o pravnom instrumentu koji se koristi samo kao presedan i vrlo restriktivno, najčešće u odnosu na one zemlje gdje postoji diktatura, gdje nema šanse da pravna država djeluje. Hrvatska nije nikakva diktatura, a činjenica da će Srbija optuženim hrvatskim pilotima suditi u odsutnosti i da se na njih ne odnosi europski uhidbeni nalog budući da Srbija nije članica EU-a, pa ne mogu biti ni izručeni, samo dokazuje da je ovdje riječ o čistom političkom slučaju u režiji Vučićeve vlasti, koji se koristi za tamošnje prilike.
A što se Hrvatske tiče, ona također u rukama ima jedan politički instrument, a to je usporavanje puta Srbije prema EU-u, budu li inzistirali na ovakvoj politici.
Uvodnik
Vučić će biti gubitnik
Tihana Tomičić
23. kolovoz 2022 13:15
Reuters
Hrvatska nije nikakva diktatura, a činjenica da će Srbija optuženim hrvatskim pilotima suditi u odsutnosti i da se na njih ne odnosi europski uhidbeni nalog budući da Srbija nije članica EU-a, pa ne mogu biti ni izručeni, samo dokazuje da je ovdje riječ o čistom političkom slučaju u režiji Vučićeve vlasti, koji se koristi za tamošnje prilike
U trenutku dok Srbija treba tek pokušati dokazati da joj jedini i isključivi partner nije Rusija, srbijanske vlasti upuštaju se u neizvjesnu avanturu zvanu optužnice protiv hrvatskih pilota zbog navodnih događanja na Petrovačkoj cesti nakon Oluje 1995. godine. Iako istovremeno imaju otvoreno više frontova, pa je tako u fokusu njihov odnos prema Rusiji, novi sukobi na Kosovu i ujedno zbivanja u BiH uoči novih izbora u toj zemlji, srbijanske vlasti bave se istodobno i Hrvatskom i navodnim zločinima hrvatskih branitelja i pilota.
Jasno je kao dan da je to pitanje unutarpolitičke naravi za unutarnje prilike u samoj Srbiji, jer Aleksandru Vučiću očito iz nekog razloga treba konflikt na što više frontova. Sve pobrojano ima puno manje veze s Kosovom, BiH i Hrvatskom nego sa samom Srbijom i njihovim internim zbivanjima. A također je potpuno jasno da se nacionalizam poput Vučićevog i može hraniti samo stvaranjem konflikata.
No, Vučićeva vlast mogla bi bitno pogriješiti vodeći takvu politiku. Prvo, inkriminacije koje se tiču hrvatskih pilota, generala i branitelja, barem prema njihovim tvrdnjama, a general Pavao Miljavac nije bilo tko – fabricirane su. Ljudi koji su tada bili u zapovjedništvu hrvatskih oružanih snaga poriču tvrdnje koje se nalaze u optužnicama, a sada već i kaznenim prijavama. Tvrdi se kako su četvorica pilota 7. i 8. kolovoza 1995. godine, neposredno nakon akcije Oluja, naredili raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca, te se govori o odgovornosti za kazneno djelo ratnog zločina u supočiniteljstvu. Tim optužbama se pokušava promijeniti karakter akcije Oluja, stvoriti neka nova (lažna) slika o tome. No, Međunarodni sud u Haagu donio je jasan pravorijek i ocjenu Oluje, ona je bila legitimna operacija kojom je Hrvatska oslobodila svoj prostor, i ocjena potpredsjednika Vlade Tome Medveda da je riječ o politički motiviranim optužnicama, može se samo potpisati.
Uostalom, način na koji javnost saznaje informacije o ovom slučaju, možda je najindikativniji – Vučićevi tabloidi su ti koji su neslužbeno objavili da se mogu očekivati kaznene prijave protiv admirala Davora Domazeta Loše, brigadira Ilije Maričića, pomoćnika načelnika Glavnog stožera za upotrebu Ratnog zrakoplovstva, te generala Pavla Miljavca. To je klasično »puštanje balona« da se vidi kako će javnost reagirati na ova više nego zvučna imena. Ali i alarm za hrvatsku vlast da ne dopusti da se tako visoko rangirani ljudi u sustavu oružanih snaga samo tako olako ponižavaju i ruši im se reputacija koju dugo imaju. Odvjetnik Anto Nobilo koji ovih dana tumači tu situaciju s pravne strane, ističe da se o optužnicama iz Srbije još uvijek ne zna ništa. »Znamo na koji se događaj odnosi, znamo koji su ljudi zahvaćeni, ali ne znamo na temelju kojih dokaza je optužnica napisana«. Stoga je zasad izlišno i govoriti o obrani hrvatskih vojnika i pilota – sve je još na rekla-kazala i na Vučićevim tabloidima. To je stvarno vjerodostojno! I hrvatska vlast se i treba zasad postaviti vrlo hladno prema ovome, jer dokumentacije još nema.
Nažalost, ako je civilnih žrtava i bilo tada, one su se dogodile jer je tadašnja vojska tzv. SAO krajine u odlasku koristila te civile kao štit. A sporno je i što je Srbija posegnula za svojim zakonom o univerzalnoj jurisdikciji. Naime, većina europskih zemalja ima takav zakon o univerzalnoj jurisdikciji u svom kaznenom zakonu, no riječ je o pravnom instrumentu koji se koristi samo kao presedan i vrlo restriktivno, najčešće u odnosu na one zemlje gdje postoji diktatura, gdje nema šanse da pravna država djeluje. Hrvatska nije nikakva diktatura, a činjenica da će Srbija optuženim hrvatskim pilotima suditi u odsutnosti i da se na njih ne odnosi europski uhidbeni nalog budući da Srbija nije članica EU-a, pa ne mogu biti ni izručeni, samo dokazuje da je ovdje riječ o čistom političkom slučaju u režiji Vučićeve vlasti, koji se koristi za tamošnje prilike.
A što se Hrvatske tiče, ona također u rukama ima jedan politički instrument, a to je usporavanje puta Srbije prema EU-u, budu li inzistirali na ovakvoj politici.