Kad sve čovjek na koncu jednog dana ili tjedna zbroji i oduzme, ostaje se obeshrabren pokloniti onima koji su ruganje doveli do vrhunca ili pak onima koji se spremaju barem u svom selu biti prvi, kad je u gradu gužva
Ne možeš ih promašiti. Veliki su, jer jumbo plakati su veliki, plavi su, jer plava je boja HDZ-a, i poručuju da je bitno, a kad je nešto bitno čovjek se momentalno ukipi.
»Sad je bitno«, vrišti s plakata koji na putu do kuće ne možeš promašiti, dok se sitnijim slovima otprilike pojašnjava kako je baš sad bitno da se zna kud ama svaka proračunska kuna ide. Na prvu, dođe čovjeku običnome, onom glasaču vulgaris koji sad već samo inercijom nekom vođen izlazi na izbore, da poput Meštra u »Velom mistu« peta roge plakatu. Sad je bitno!?
Znači li to da sve ove godine nije bilo bitno!? Plava boja HDZ-a, u njih kasa na nacionalnoj razini, a pred lokalne izbore u njih i obraza da naokolo uče što je bitno i to baš sada. Ma, kad bijes zbog očite provokacije iole zdrava razuma prođe, biva i malo smiješno.
Što nije, promisli običan glasač, bilo marketinški pametnije, potentnije, duhovitije na koncu da su složili neki plakat u kojem se kaže da su sljedeće četiri godine ključne, onako kako su sljedeća dva tjedna već mjesecima ključna.
Ili da se parafrazira nekako ono Beroševo »hvala vam na tom pitanju«, koliko god snishodljivo zvučalo. Sva bi bilo poštenije nago da nas oni koji su godinama navijali za nebitno, sad upozoravaju na to što je bitno. Da im je ikad to s plakata bilo bitno, ne bi nas dovde ni dotjerali.
Vili(ja) će riješiti
Ovaj mali plakatni primjer samo je dokaz da nam se rugaju, permanentno, konstantno i opet. Eto i taj spomenuti ministar zdravstva koji jedini ne vidi da su mu dani odbrojeni, pa sada kuka kako mu javnost broji i što treba i što ne treba, kao da je ikad u nas javnost ikoga smijenila a ne volja mudrog stranačkog čelništva.
Ono što je tu u slučaju Beroš prvo za petat rogi, a onda se dobro zabaviti prije nego shvati čovjek da nam se i opet rugaju, jest sva sila zadataka što ih je Berošu naložio premijer Plenković da ih riješi ako se misli spasiti i ostati ministar.
Dobro, nije zadataka puno, samo ‘tri’, ali kakva tri! Misli li ostati ministar zdravstva Beroš mora urediti provedbu cijepljenja i ubrzati ga, nastaviti borbu protiv COVID-19 i podastrijeti reformu zdravstva! O lalal! Za sve to, jamačno, ima vremena mjesec dana, ili dva do izbora. Jer, sad je bitno smijeniti ga, a da je elegantno.
Nema veze što smo mali milijun ministara istog tog zdravstva kroz godine otfikarili i zato što jer nikad zdravstveni sustav reformirali nisu, nema veze jer sad kad je bitno super Vili će sve to riješiti.
Dok ne riješi, na zagrebačkom Velesajmu će gaziti ljudi jedni druge željni cjepiva, a na malim ekranima će nam autoriteti objašnjavati kako sve ide svojim redom i kako smo skoro sve starije i bolesni cijepili iako ama svatko u bližoj i daljnjoj rodbini ima bar jednog starijeg i kroničnog koji k’o za vraga nikako ne dolazi na red.
Pitati zašto ova zemlja ne zna više ni kako se cijepi puk, bespredmetno je. Bit’ će da bi se i moglo da nije poriva da nam se, jednostavno, rugaju.
S ovakvom oporbom, odnosno s ovakvim SDP-om današnjim, i može im se. SDP je taj koji je poželio smjenjivati Beroša prije nego ga smijenio vlastiti HDZ. Kud ćeš, uostalom, nego gaziti po vazda istom scenariju koliko god da filmove po njemu snimane ne gleda više nitko nego redatelj i bliski mu suradnici.
Da je bar kakav art u igri, neki eksperimentalni film, ali nije. Tu je sve po proceduri i to je negledljivo. Tu su potpisi, pa oporba na buljuk, pa dvije tri opće rečenice o grijesima onog koga bi se opozvalo, pa te malo snimi kamera Dnevnika, pa si smrtno ozbiljan dok te snima, pa su ti rečenice što ih izgovaraš starmale i nikakva dometa.
Tu se kokice mogu napeći, barem šaka njih, tek za scenu kad došeta u kadar vođa stranke na vlasti i poruči da od opoziva neće biti ništa. Jest da je i to uvijek ista rečenica, jest da bi se prije more rastvorilo nego da HDZ udovolji ijednom oporbenom zahtjevu, no ovaj ‘glumac’ barem je u svojoj ulozi uvjerljiv.
Opasno uljepšavanje
Koliko je uvjerljiv SDP, nekoć najjača oporbena stranka, svjedoči informacija da ni za sve liste vijeća mjesnih odbora u Zagrebu SDP nema dovoljno ljudstva da ih sastavi, pa ljudstvo vabi preko Facebooka!? Nema sumnje, novi je to i inovativan način korištenja društvenih mreža u stranačko-propagandne svrhe, a šteta je jedino što škrti novinski članci od dobro obaviještenih izvora nisu iskamčili podatak ide li uz pristup najjačoj oporbenoj stranci i kakav darak ili barem pogodnost za prvih deset, ili dvadeset koji se za tu gradsku i političku avanturu odluče.
Uglavnom i tu nam se politika i njeni akteri poprilično rugaju, premda ima i dobre doze tuge u svemu. A gdje je trenutno SDP i ljudi koji ga prate, lijepo ilustrira i ova sličica. Kažu svjedoci kako je jedan od fotoreportera poželio nekidan naći kadar da iako jednom iza Peđa Grbina nije na slici samo plavo nebo.
Pa se popeo na štand da ga svisoka ulovi dok uz Klisovića izjave daje. Ali, štand je pod njim propao, rastvorio se. Čelnici SDP-a poletjeli su pomoći. Na sreću, nije nikome bilo ništa. Na žalost, to je valjda najkonkretnije što su učinili, za konkretan narod, u zadnjih ohoho vremena. A zgoda je i lijep primjer kako se propada kad se slika o SDP-u ide uljepšati.
A opet, bolje i ne činiti ništa nego da te, taman dok činiš svašta, stignu grijesi iz prošlosti. Ivica Puljak, svjetski znan znanstvenik, teško da će ikada biti gradonačelnik Splita kraj prijatelja svojih.
Jer, vjerojatno je netko od prijatelja taj koji se sjetio da je daleke 1994. godine bila jedna svadba, a na njoj Puljak kum i to takav i tako predan da kad svatovi zapjevaju pjeva i on. Nema veze što se pjeva ona o gustoj magli što se spustila.
Jest, Puljak se ispričao, kazao da je griješio k’o što mladost griješi. Javila mu se i supruga s poprilično nespretnim pokušajem da šalom spere sramotno pjevanje, kazavši otprilike da tako to biva kad je ne sluša a popije, ali od sada pa nadalje snimka je tu negdje da je vani vade kad god mu nogu bude trebalo zapeti, a nije Puljak Kerum da zna snimke i fotografije nekih svojih grijehe poput prhuti lako pomesti s revera.
Prvi u selu
Da sve bude gore, sve se to dogodilo na dan kad su u Jasenovac krenule odati počast stradalima tri kolone državnog vrha. Da se mimoiđu lakše veličine. Jer, kažu, epidemiologija i poštovanje njenih pravila tako nalaže.
Nema veze što već iza ugla čeka, recimo, neko prikupljanje potpisa za kandidaturu na kojem će se stranačka tijela spojiti u jedno kao da bolesti COVID-19 nema. To je valjda uža obitelj, a njoj virus, kao što se zna, iz principa ne skače s čovjeka na čovjeka.
Kad sve čovjek na koncu dana ili tjedna jednog zbroji i oduzme, ostaje se obeshrabren pokloniti onima koji su ruganje doveli do vrhunca ili pak onima koji se spremaju barem u svom selu biti prvi, kad je u gradu gužva. Zdravko Mamić i njegov brat Zoran također evo nam mašu, uz pomoć pravosuđa domaćeg, iz BiH tek da potvrde istinu kako nismo svi isti niti ćemo ikada biti.
A Goran Đanić, načelnik slavonske Općine Podgorač kani na toj funkciji i ostati tako što će za svojih 400 stanovnika sagraditi – fontanu! Zapravo, dvije, u Razbojištu i Kršincima. Inače, naš je načelnik nezavisan, ali ga podupire Domovinski pokret. Bit će da se iz kola, u doba od ruganja i u zemlji u kojoj se obožava kad voda šiklja iz tla, i ne može.
Piše Siniša Pavić
Vrijeme velikog ruganja
Siniša Pavić
25. travanj 2021 07:31
Foto Marko Dimic/PIXSELL
Kad sve čovjek na koncu jednog dana ili tjedna zbroji i oduzme, ostaje se obeshrabren pokloniti onima koji su ruganje doveli do vrhunca ili pak onima koji se spremaju barem u svom selu biti prvi, kad je u gradu gužva
Ne možeš ih promašiti. Veliki su, jer jumbo plakati su veliki, plavi su, jer plava je boja HDZ-a, i poručuju da je bitno, a kad je nešto bitno čovjek se momentalno ukipi.
»Sad je bitno«, vrišti s plakata koji na putu do kuće ne možeš promašiti, dok se sitnijim slovima otprilike pojašnjava kako je baš sad bitno da se zna kud ama svaka proračunska kuna ide. Na prvu, dođe čovjeku običnome, onom glasaču vulgaris koji sad već samo inercijom nekom vođen izlazi na izbore, da poput Meštra u »Velom mistu« peta roge plakatu. Sad je bitno!?
Znači li to da sve ove godine nije bilo bitno!? Plava boja HDZ-a, u njih kasa na nacionalnoj razini, a pred lokalne izbore u njih i obraza da naokolo uče što je bitno i to baš sada. Ma, kad bijes zbog očite provokacije iole zdrava razuma prođe, biva i malo smiješno.
Što nije, promisli običan glasač, bilo marketinški pametnije, potentnije, duhovitije na koncu da su složili neki plakat u kojem se kaže da su sljedeće četiri godine ključne, onako kako su sljedeća dva tjedna već mjesecima ključna.
Ili da se parafrazira nekako ono Beroševo »hvala vam na tom pitanju«, koliko god snishodljivo zvučalo. Sva bi bilo poštenije nago da nas oni koji su godinama navijali za nebitno, sad upozoravaju na to što je bitno. Da im je ikad to s plakata bilo bitno, ne bi nas dovde ni dotjerali.
Vili(ja) će riješiti
Ovaj mali plakatni primjer samo je dokaz da nam se rugaju, permanentno, konstantno i opet. Eto i taj spomenuti ministar zdravstva koji jedini ne vidi da su mu dani odbrojeni, pa sada kuka kako mu javnost broji i što treba i što ne treba, kao da je ikad u nas javnost ikoga smijenila a ne volja mudrog stranačkog čelništva.
Ono što je tu u slučaju Beroš prvo za petat rogi, a onda se dobro zabaviti prije nego shvati čovjek da nam se i opet rugaju, jest sva sila zadataka što ih je Berošu naložio premijer Plenković da ih riješi ako se misli spasiti i ostati ministar.
Dobro, nije zadataka puno, samo ‘tri’, ali kakva tri! Misli li ostati ministar zdravstva Beroš mora urediti provedbu cijepljenja i ubrzati ga, nastaviti borbu protiv COVID-19 i podastrijeti reformu zdravstva! O lalal! Za sve to, jamačno, ima vremena mjesec dana, ili dva do izbora. Jer, sad je bitno smijeniti ga, a da je elegantno.
Nema veze što smo mali milijun ministara istog tog zdravstva kroz godine otfikarili i zato što jer nikad zdravstveni sustav reformirali nisu, nema veze jer sad kad je bitno super Vili će sve to riješiti.
Dok ne riješi, na zagrebačkom Velesajmu će gaziti ljudi jedni druge željni cjepiva, a na malim ekranima će nam autoriteti objašnjavati kako sve ide svojim redom i kako smo skoro sve starije i bolesni cijepili iako ama svatko u bližoj i daljnjoj rodbini ima bar jednog starijeg i kroničnog koji k’o za vraga nikako ne dolazi na red.
Pitati zašto ova zemlja ne zna više ni kako se cijepi puk, bespredmetno je. Bit’ će da bi se i moglo da nije poriva da nam se, jednostavno, rugaju.
S ovakvom oporbom, odnosno s ovakvim SDP-om današnjim, i može im se. SDP je taj koji je poželio smjenjivati Beroša prije nego ga smijenio vlastiti HDZ. Kud ćeš, uostalom, nego gaziti po vazda istom scenariju koliko god da filmove po njemu snimane ne gleda više nitko nego redatelj i bliski mu suradnici.
Da je bar kakav art u igri, neki eksperimentalni film, ali nije. Tu je sve po proceduri i to je negledljivo. Tu su potpisi, pa oporba na buljuk, pa dvije tri opće rečenice o grijesima onog koga bi se opozvalo, pa te malo snimi kamera Dnevnika, pa si smrtno ozbiljan dok te snima, pa su ti rečenice što ih izgovaraš starmale i nikakva dometa.
Tu se kokice mogu napeći, barem šaka njih, tek za scenu kad došeta u kadar vođa stranke na vlasti i poruči da od opoziva neće biti ništa. Jest da je i to uvijek ista rečenica, jest da bi se prije more rastvorilo nego da HDZ udovolji ijednom oporbenom zahtjevu, no ovaj ‘glumac’ barem je u svojoj ulozi uvjerljiv.
Opasno uljepšavanje
Koliko je uvjerljiv SDP, nekoć najjača oporbena stranka, svjedoči informacija da ni za sve liste vijeća mjesnih odbora u Zagrebu SDP nema dovoljno ljudstva da ih sastavi, pa ljudstvo vabi preko Facebooka!? Nema sumnje, novi je to i inovativan način korištenja društvenih mreža u stranačko-propagandne svrhe, a šteta je jedino što škrti novinski članci od dobro obaviještenih izvora nisu iskamčili podatak ide li uz pristup najjačoj oporbenoj stranci i kakav darak ili barem pogodnost za prvih deset, ili dvadeset koji se za tu gradsku i političku avanturu odluče.
Uglavnom i tu nam se politika i njeni akteri poprilično rugaju, premda ima i dobre doze tuge u svemu. A gdje je trenutno SDP i ljudi koji ga prate, lijepo ilustrira i ova sličica. Kažu svjedoci kako je jedan od fotoreportera poželio nekidan naći kadar da iako jednom iza Peđa Grbina nije na slici samo plavo nebo.
Pa se popeo na štand da ga svisoka ulovi dok uz Klisovića izjave daje. Ali, štand je pod njim propao, rastvorio se. Čelnici SDP-a poletjeli su pomoći. Na sreću, nije nikome bilo ništa. Na žalost, to je valjda najkonkretnije što su učinili, za konkretan narod, u zadnjih ohoho vremena. A zgoda je i lijep primjer kako se propada kad se slika o SDP-u ide uljepšati.
A opet, bolje i ne činiti ništa nego da te, taman dok činiš svašta, stignu grijesi iz prošlosti. Ivica Puljak, svjetski znan znanstvenik, teško da će ikada biti gradonačelnik Splita kraj prijatelja svojih.
Jer, vjerojatno je netko od prijatelja taj koji se sjetio da je daleke 1994. godine bila jedna svadba, a na njoj Puljak kum i to takav i tako predan da kad svatovi zapjevaju pjeva i on. Nema veze što se pjeva ona o gustoj magli što se spustila.
Jest, Puljak se ispričao, kazao da je griješio k’o što mladost griješi. Javila mu se i supruga s poprilično nespretnim pokušajem da šalom spere sramotno pjevanje, kazavši otprilike da tako to biva kad je ne sluša a popije, ali od sada pa nadalje snimka je tu negdje da je vani vade kad god mu nogu bude trebalo zapeti, a nije Puljak Kerum da zna snimke i fotografije nekih svojih grijehe poput prhuti lako pomesti s revera.
Prvi u selu
Da sve bude gore, sve se to dogodilo na dan kad su u Jasenovac krenule odati počast stradalima tri kolone državnog vrha. Da se mimoiđu lakše veličine. Jer, kažu, epidemiologija i poštovanje njenih pravila tako nalaže.
Nema veze što već iza ugla čeka, recimo, neko prikupljanje potpisa za kandidaturu na kojem će se stranačka tijela spojiti u jedno kao da bolesti COVID-19 nema. To je valjda uža obitelj, a njoj virus, kao što se zna, iz principa ne skače s čovjeka na čovjeka.
Kad sve čovjek na koncu dana ili tjedna jednog zbroji i oduzme, ostaje se obeshrabren pokloniti onima koji su ruganje doveli do vrhunca ili pak onima koji se spremaju barem u svom selu biti prvi, kad je u gradu gužva. Zdravko Mamić i njegov brat Zoran također evo nam mašu, uz pomoć pravosuđa domaćeg, iz BiH tek da potvrde istinu kako nismo svi isti niti ćemo ikada biti.
A Goran Đanić, načelnik slavonske Općine Podgorač kani na toj funkciji i ostati tako što će za svojih 400 stanovnika sagraditi – fontanu! Zapravo, dvije, u Razbojištu i Kršincima. Inače, naš je načelnik nezavisan, ali ga podupire Domovinski pokret. Bit će da se iz kola, u doba od ruganja i u zemlji u kojoj se obožava kad voda šiklja iz tla, i ne može.