Politika na trapezu

Vrijedilo je!

Tihana Tomičić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Markač se nije navukao na temu podjela, nije skliznuo k dnevnoj politici, ali je vrlo jasno osudio ulogu Haaga

placeholder


Jedino što je na jučerašnji svečani dan proslave Oluje trebalo učiniti jest poslušati govor generala Mladena Markača koji je govorio u ime hrvatskih branitelja i osloboditelja Hrvatske 1995. godine. To je govor za povijest!


U njemu je rečeno sve – objektivizirano, depolitizirano, faktografski ispravno, a srčano i strastveno. Markač se nije navukao na temu podjela, nije skliznuo k dnevnoj politici, ali je vrlo jasno osudio ulogu Haaga kad je u pitanju neuspješni pokušaj osuđivanja Oluje i njenih aktera. Markačeve riječi kojim definira Domovinski rat i Oluju kao politički opravdanu, obrambenu i oslobodilačku akciju koja je kruna svih hrvatskih pobjeda mogu slobodno biti citirane u udžbenicima povijesti, a poruka mladima da sačuvaju zajedništvo iz 1995. godine i čuvaju slobodu, jedina je referenca na aktualne političke podjele kojima svjedočimo. Istaknuo je i podršku Vlade i MORH-a, i to je bilo sve što se ticalo recentnih odnosa u hrvatskoj politici. »Vrijedilo je!«, rekao je Markač, govoreći o Domovinskom ratu i Oluji.


Jedino dnevnoaktualno što je spomenuo general Markač u ime branitelja jest spominjanje Ukrajine, uz poruku hrvatskim vojnicima da budu spremni staviti se na raspolaganje i danas u obranu za slobodu Europe.




Naravno, i govor premijera Andreja Plenkovića ima gotovo jednaku težinu, a pogotovo u dijelu u kojem je govorio o BiH, gdje se izravno stavio u zaštitu Hrvata u BiH. Poruka da Bosni i Hercegovini treba pravedan izborni zakon dobila je pljesak, a to je ujedno bila i njegova poruka predsjedniku Zoranu Milanoviću da Vlada itekako radi na tome da se u BiH donese zakon koji će omogućiti Hrvatima legitimno predstavništvo u parlamentarnoj i izvršnoj vlasti BiH.


Važan je dio Plenkovićeva govora i najava velikih ulaganja u Hrvatsku vojsku i opremu – osim što je to potpora MORH-u i ministru Mariju Banožiću, to je i dokaz da se Hrvatska itekako oprema zbog geopolitičke nesigurnosti kojoj je uz rat u Ukrajini izložena.


Plenković je poslao i jasne poruke Srbiji da bi bilo vrijeme da priznaju svoju odgovornost za zločinačku politiku Miloševića iz 90-ih, da se suoče sa sobom, ali i da će Vlada i dalje čvrsto štititi svoje branitelje, pa i pilote, od montiranih suđenja koja želi inscenirati Srbija.


Plenković je građanima dao i obećanje o nastavku političke stabilnosti u Hrvatskoj, što on vidi kao preduvjet razvoja, a sebe je definirao kao predvodnika izvršne vlasti čija je politika – moderni suverenizam. To bi bila moderna varijanta HDZ-a koju predvodi, neka vrsta nove državotvorne politike koja je ipak u građanskom smislu mnogo šira od onoga kako je politiku u ratno vrijeme 90-ih vidio tadašnji HDZ.


Predsjednik Zoran Milanović – strastven kao i uvijek, šalje poruku Vladi da iskoristi instrument koji u rukama ima, a to je država i njeno članstvo u EU-u i NATO-u, a još žešće poruku šalje bošnjačkim strankama u BiH, u prvom redu SDA-u, o tome da su Hrvati zaslužili hvalu za sve što su učinili za BiH u Domovinskom ratu, kad je oslobođen Bihać kao nastavak Oluje i kad je HV razbila zajedničkog neprijatelja, srpsku vojsku. To je podsjećanje o tome kako je nastala današnja BiH, u kojoj Hrvati imaju pravo na ravnopravnost, a poruka Vladi i Plenkoviću s kojim je u konstantnom sukobu zapravo je prikazana dobronamjernom – da Vlada iskoristi sve što može da zaštiti Hrvate u BiH, pa ako treba i pokaže prkos i drskost.


Važno je i da je Milanović upozorio da je Oluja, a time posljedično i evakuacija srpskog stanovništva u režiji Beograda, bila rezultat odbijanja plana Z4 od strane srpske politike. I to je udžbenički jer govori o uzroku i posljedici, i Milanović je to dobro poentirao, to djeca zaista moraju znati i učiti.


Tu je i ona poznata pomalo patetična Milanovićeva retorika, ali koja gađa ravno u srce. Kad on branitelje nazove »boljim anđelima naših duša« i govor završi riječima kako oni koji su žrtvovali život za Hrvatsku danas ne bi bili nesretni kad vide što imamo, tada i Plenković omekša izraz lica, tada shvatimo da i proslava Oluje svake godine, sa svim svojim rutinama i ponavljanjima, itekako ima smisla.


Povijesna pobjeda mora se obilježavati jer ona je oslobodila Hrvatsku i spasila BiH.