Dvadeset dana zaredom Rijeka je bila u crvenom. Temperaturno. Oboren je rekord. Ako je suditi prema onome što pričaju klimatološki eksperti, moglo bi se pokazati da će ovo ljeto biti najhladnije u godinama koje dolaze. Riječ je o stručnim pitanjima, ali i laicima je jasno da se nešto događa s vremenom i da su ekstremne vrućine nešto s čime ćemo morati naučiti živjeti, kako znamo i umijemo. Svakodnevna će nam rutina u godinama koje dolaze biti iščitavanje prognostičkih karata. Kako bismo se obradovali kada vidimo da se najavljuje kiša. Kao što je to bilo krajem prošlog tjedna. Meteorolozi su za Rijeku najavljivali da će početkom ovoga tjedna barem malo padati. Pa smo se ponadali da bi to trebalo ublažiti gotovo pa kritično stanje s razinom vode u riječkim izvorima. Koja je takva da riječka gradska vlast i direktor Vodovoda i kanalizacije pozivaju građane i gospodarske subjekte na štednju. Jer stanje nije nikako dobro. Ispalo je da je kiša stvarno i pala, svugdje, ali ne i u Rijeci. Prema prognostičkim kartama razdoblje suše moglo bi se okončati krajem tjedna. Kada se najavljuju količine kiše koje će barem malo popraviti stvar, ali daleko da će se stanje s vodom stabilizirati. Ako nas kišni oblaci i ovaj put zaobiđu, moglo bi se stvarno dogoditi da Rijeka od grada koji teče postane grad koji je presušio. Od grada koji je u bedekerima naveden kao mjesto gdje se bez kišobrana ne odlazi ni preko ljeta, mogli bi postati grad suočen s redukcijama vode.

Građani Rijeke nedavno su se suočili s velikim poskupljenjem vode. Što je izazvalo veliki bijes. Još pod dojmom novih računa koji stižu na naplatu preko Poslovnih sustava, na priče o redukciji vode odmahuje se rukom. Možda ipak ne bi trebalo. Možda bi ipak bilo mudro naučiti živjeti s tim da treba malo promijeniti životne navike i komoditet koji imamo kada je raspolaganje s vodom u pitanju. Dobro, ima istine i u tome da bi Vodovod i kanalizacija trebao napraviti sve kako bi smanjio gubitke u sustavu. Ali razbacivati se s vodom više nije pametno. Trenutno smo u situaciji kao kada je zdravlje u pitanju.

Dok nismo bolesni, zdravlje ne znamo cijeniti, a kada bolest dođe, sve bismo dali za ozdravljenje. Tako će biti, ne daj Bože, s prirodnim resursima kao što je voda. Nama u Rijeci potpuno je normalno otvoriti špinu i nezamislivo je da kroz nju neće poteći bez obzira na cijenu kubika. Ako se najrcnje prognoze, kada je riječ o klimatskim promjenama, pokažu točnim, Grad koji teče i ljudi koji u njemu žive morat će mijenjati navike. Jer smo kao ljudi učinili puno toga da uništimo prirodne resurse. Rezultat je taj da neodgovornost dolazi i dolazit će na naplatu. Može biti da je 2026. godina jedna od onih koje naiđu i u svojoj naopakosti ugrozi riječke izvore. Ali ništa nas ne košta povesti računa, koliko kao građani možemo, da izbjegnemo redukcije.

Ono gdje smo odavno kiksali i teško da će se promijeniti je naš odnos prema stablima i zelenilu. U 20 dana u crvenom na riječkom asfaltu svatko se mogao uvjeriti kako grad postaje užarena peka. Da pomoći nema ni noću. Teško je ne konstatirati da riječka gradska vlast nikada nije previše razbijala glavu problemom pretvaranja središta grada, ali i gradskih kvartova u toplinske otoke. Točno je da je Rijeka stiješnjena u 44 kvadratna kilometra i na to se ne može utjecati. Iluzorno je očekivati nekakav administrativni preustroj pa imamo to što imamo. A to što imamo, trebamo početi cijeniti i brinuti se za svaki kvadratni centimetar zelenila. Možda s obzirom na preizgrađenost grada ne možemo napraviti puno. To ne znači da ne treba učiniti ništa. Stručnjaci godinama naglašavaju da se gradski »toplinski otoci« mogu ublažiti sadnjom stabala jer drveće djeluje poput prirodnih klima-uređaja: hladi tlo, smanjuje zagrijavanje asfalta i zgrada, hladi zrak ispuštanjem vodene pare iz lišća. Među njima je i magistar arborikulture i urbanog šumarstva Fran Poštenjak. On upozorava da se gradska stabla nalaze pod povećanim stresom što prijeti odumiranju stabala i pretvaranju gradova u »urbane pećnice«. Nema nikakve sumnje da je puno onih koji će odmahnuti rukom na njegove teze i dometnuti da što se to njih tiče kada postoji klima-uređaj. I da je to sve teorija zavjere. Ipak, valja se nadati da je puno više onih koji shvaćaju da smo ugrozili prirodne resurse i u konačnici sami sebe. Još nekako lako za nas, ugrozili smo generacije koje dolaze. Ne može se ništa napraviti preko noći, ali prvi korak je mijenjanje svijesti i mijenjanje navika kako bi barem usporili pretvaranje Grada koji teče u Grad peku.