Čini se, na pomolu je »Europa s više brzina«. To je vrlo izazovan smjer kretanja koji otvara pitanje hoće li Europska unija zbog toga biti bolja, ili gora.
Iako europski mediji Mađarsku i Poljsku optužuju kao krivce za blokadu novog proračuna Europske unije i Fonda za oporavak od korone, paketa od 1.800 milijardi eura, problem je puno širi i dublji. Taj zastoj u pregovorima, među ostalim, potvrđuje da se odluke u institucijama EU-a sve teže donose. Također, financijska »pomoć« koju bogate članice Unije daju siromašnijima odobrava se sa sve težim uvjetima, pa slabije razvijene zemlje moraju poduzimati kolosalne napore kako bi je uopće mogle iskoristiti.
Smisao je financijske pomoći, pogotovo u nezapamćenoj krizi prouzročenoj koronom, da potrebitima stigne brzo i bezuvjetno. Isprva se činilo da će tako i biti, nakon što je Europska komisija u svibnju predložila izvanredni Fond za oporavak od krize vrijedan 750 milijardi eura. Bio je zamišljen kao nepovratan novac za gospodarstva Italije, Španjolske, Grčke, kao i ostalih zemalja najteže pogođenih posljedicama korone.
Ali taj Fond je brzo počeo doživljavati sudbinu dosadašnjih EU-fondova, koji su članicama sve teže dostupni. Sjetimo se koliko je nevolja Hrvatska imala da povuče novac iz sedmogodišnjeg proračuna EU-a od 2007. do 2013., dok je pristupala Uniji. U sadašnjem proračunu od 2014. do 2020. uvjeti su bili dodatno pooštreni, pa su hrvatske vlasti zaposlile tisuće ljudi sa zadaćom da se probijaju kroz proceduralne labirinte za povlačenje europskog novca.
Ta složenost dijelom je razumljiva, jer se novac iz fondova EU-a ne može koristiti nenamjenski, već za strogo određene projekte. Ipak, bogate zemlje tijekom ljeta i jeseni dodatno su zakomplicirale stvari.
Najprije su planiranih 750 milijardi eura nepovratne pomoći srezale na manje od 500 milijardi, a ostatak pretvorile u kredite. Potom su uvele dodatni kriterij za trošenje novca iz svih fondova. To je mehanizam »vladavine prava«, koji je očito zamišljen kao sredstvo za discipliniranje članica EU-a koje odskaču od većine i ne poštuju europske liberalne vrijednosti. Zemljama poput Mađarske i Poljske, koje na vlasti imaju konzervativne i neliberalne vlade, novac iz fondova može se obustaviti ako Europska komisija i većina članica ocijene da krše »vladavinu prava«.
Budimpešta i Varšava sada blokiraju donošenje proračuna i Fonda ako se ne otkloni novi kriterij. Smatraju da je politički i proizvoljan te da će ga većina u EU ubuduće koristiti i protiv ostalih »nepoćudnih« država.
Neovisno o tome što netko misli o mađarskim i poljskim vlastima, očito je da stare i bogate članice EU-a pokušavaju mehanizam vladavine prava iskoristiti za promjenu načina odlučivanja u EU-u. Žele ograničiti jednoglasno donošenje odluka i otvoriti vrata za preglasavanje, za odlučivanje kvalificiranom većinom, kako bi djelovanje EU-a bilo učinkovitije. Na to upućuje i prošlotjedni potez povjerenika EU-a za vanjske poslove Josepa Borrella koji je na sastanku s kolegama iz članica predložio da se konkretne odluke EU-a o zaštiti ljudskih prava u zemljama izvan Unije donose kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno. Borrell je sa žaljenjem izjavio da su članice zasad odbile njegov prijedlog.
Europska unija je i ranije prolazila kroz krize. Redovito je iz njih izlazila snažnije integrirana, osim posljednjih godina kada je Britanija odlučila izaći iz EU-a i kada su u brojnim članicama narasle tzv. populističke stranke koje se odupiru daljnjoj centralizaciji i federalizaciji Unije, tražeći afirmaciju saveza suverenih država. Očito je da najjače članice EU-a poput Francuske, Nizozemske i Njemačke žele krizu iskoristiti za stvaranje koalicije zemalja voljnih za novi stupanj integracije u skopu EU-a, pri čemu bi zemlje poput Mađarske i Poljske ostale na sporednom kolosijeku.
Čini se, na pomolu je »Europa s više brzina«. To je vrlo izazovan smjer kretanja koji otvara pitanje hoće li Europska unija zbog toga biti bolja, ili gora. U ovom trenutku, međutim, jasno je da će pomoć za oporavak od korone članicama jako kasniti i da je politički kriterij vladavine prava u EU postao važniji od bitke protiv ekonomske krize.
UVODNIK
Vladavina prava važnija od bitke protiv krize
Branko Podgornik
23. studeni 2020 17:07
Čini se, na pomolu je »Europa s više brzina«. To je vrlo izazovan smjer kretanja koji otvara pitanje hoće li Europska unija zbog toga biti bolja, ili gora.
Iako europski mediji Mađarsku i Poljsku optužuju kao krivce za blokadu novog proračuna Europske unije i Fonda za oporavak od korone, paketa od 1.800 milijardi eura, problem je puno širi i dublji. Taj zastoj u pregovorima, među ostalim, potvrđuje da se odluke u institucijama EU-a sve teže donose. Također, financijska »pomoć« koju bogate članice Unije daju siromašnijima odobrava se sa sve težim uvjetima, pa slabije razvijene zemlje moraju poduzimati kolosalne napore kako bi je uopće mogle iskoristiti.
Smisao je financijske pomoći, pogotovo u nezapamćenoj krizi prouzročenoj koronom, da potrebitima stigne brzo i bezuvjetno. Isprva se činilo da će tako i biti, nakon što je Europska komisija u svibnju predložila izvanredni Fond za oporavak od krize vrijedan 750 milijardi eura. Bio je zamišljen kao nepovratan novac za gospodarstva Italije, Španjolske, Grčke, kao i ostalih zemalja najteže pogođenih posljedicama korone.
Ali taj Fond je brzo počeo doživljavati sudbinu dosadašnjih EU-fondova, koji su članicama sve teže dostupni. Sjetimo se koliko je nevolja Hrvatska imala da povuče novac iz sedmogodišnjeg proračuna EU-a od 2007. do 2013., dok je pristupala Uniji. U sadašnjem proračunu od 2014. do 2020. uvjeti su bili dodatno pooštreni, pa su hrvatske vlasti zaposlile tisuće ljudi sa zadaćom da se probijaju kroz proceduralne labirinte za povlačenje europskog novca.
Ta složenost dijelom je razumljiva, jer se novac iz fondova EU-a ne može koristiti nenamjenski, već za strogo određene projekte. Ipak, bogate zemlje tijekom ljeta i jeseni dodatno su zakomplicirale stvari.
Najprije su planiranih 750 milijardi eura nepovratne pomoći srezale na manje od 500 milijardi, a ostatak pretvorile u kredite. Potom su uvele dodatni kriterij za trošenje novca iz svih fondova. To je mehanizam »vladavine prava«, koji je očito zamišljen kao sredstvo za discipliniranje članica EU-a koje odskaču od većine i ne poštuju europske liberalne vrijednosti. Zemljama poput Mađarske i Poljske, koje na vlasti imaju konzervativne i neliberalne vlade, novac iz fondova može se obustaviti ako Europska komisija i većina članica ocijene da krše »vladavinu prava«.
Budimpešta i Varšava sada blokiraju donošenje proračuna i Fonda ako se ne otkloni novi kriterij. Smatraju da je politički i proizvoljan te da će ga većina u EU ubuduće koristiti i protiv ostalih »nepoćudnih« država.
Neovisno o tome što netko misli o mađarskim i poljskim vlastima, očito je da stare i bogate članice EU-a pokušavaju mehanizam vladavine prava iskoristiti za promjenu načina odlučivanja u EU-u. Žele ograničiti jednoglasno donošenje odluka i otvoriti vrata za preglasavanje, za odlučivanje kvalificiranom većinom, kako bi djelovanje EU-a bilo učinkovitije. Na to upućuje i prošlotjedni potez povjerenika EU-a za vanjske poslove Josepa Borrella koji je na sastanku s kolegama iz članica predložio da se konkretne odluke EU-a o zaštiti ljudskih prava u zemljama izvan Unije donose kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno. Borrell je sa žaljenjem izjavio da su članice zasad odbile njegov prijedlog.
Europska unija je i ranije prolazila kroz krize. Redovito je iz njih izlazila snažnije integrirana, osim posljednjih godina kada je Britanija odlučila izaći iz EU-a i kada su u brojnim članicama narasle tzv. populističke stranke koje se odupiru daljnjoj centralizaciji i federalizaciji Unije, tražeći afirmaciju saveza suverenih država. Očito je da najjače članice EU-a poput Francuske, Nizozemske i Njemačke žele krizu iskoristiti za stvaranje koalicije zemalja voljnih za novi stupanj integracije u skopu EU-a, pri čemu bi zemlje poput Mađarske i Poljske ostale na sporednom kolosijeku.
Čini se, na pomolu je »Europa s više brzina«. To je vrlo izazovan smjer kretanja koji otvara pitanje hoće li Europska unija zbog toga biti bolja, ili gora. U ovom trenutku, međutim, jasno je da će pomoć za oporavak od korone članicama jako kasniti i da je politički kriterij vladavine prava u EU postao važniji od bitke protiv ekonomske krize.