Ovo je dobar dan za Hrvate u BiH i Hrvatsku, ali ovaj bi pomak trebala pratiti i sveobuhvatna strategija prema BiH koja ne bi bila svedena samo na izborne tehnikalije, ma koliko one bile važne.
Odluka Christiana Schmidta ujedno je i jedan od većih vanjskopolitičkih uspjeha ove Vlade. I putokaz kako treba ići dalje. Spriječila se majorizacija Hrvata, a odluku je podržala i najjača bošnjačka stranka SDA. Ovo je dobar dan za Hrvate u BiH i Hrvatsku, ali ovaj bi pomak trebala pratiti i sveobuhvatna strategija prema BiH koja ne bi bila svedena samo na izborne tehnikalije, ma koliko one bile važne. A u njezinoj izradi i provedbi treba biti krajnje pažljiv. I paziti da se ne ponove neke stare greške.
Naime, nakon skoro 30 godina zamrznutog stanja u BiH, u toj se zemlji sada ponovo dijele karte za neku novu igru. Hrvatska nije najbolje izašla iz one koja se igrala početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Izašla je iz svega što se događalo na području BiH poražena i posramljena. Sadilo se tikve s vragom, a one su se obile o glavu i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH. Posramljenost se očitovala u haškim presudama. Poraz se očituje u sadašnjem položaju BiH Hrvata koji sve više idu prema položaju nacionalne manjine u Federaciji BiH, dok ih u Republici Srpskoj gotovo pa i nema. U onoj Republici Srpskoj čije je postojanje toliko drago predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću da ni više ni manje nego usred Banje Luke, etnički očišćene od Bošnjaka i Hrvata, praktički preklinje Srbe da je moraju čuvati i očuvati pod svaku cijenu. Hrvatska politika, kao uostalom i politika svake druge zemlje ili naroda, imala je puno katastrofalnih poteza, ali ovaj je bio apsolutno dno.
A kada su pitanju BiH Srbi, oni su iz rata također izašli posramljeni, puno više od Hrvata. Njihovi su generali bili prvi časnici nakon Drugog svjetskog rata koji su bili osuđeni za genocid. Nema veće sramote. Pa sada trpe ono što su desetljećima radili i još uvijek rade Hrvatima. Naime, Bošnjaci ih tim genocidom nemilice tuku kao političkom toljagom i koriste ga u aktualnim političkim razračunavanjima koja nemaju nikakve veze ni s ratom niti sa zločinima koji su u njemu počinjeni. Ali s druge strane Srbi su u BiH dobili svoj entitet, Republiku Srpsku, tako dragu predsjedniku HDZ-a BiH. Dakle, Srbi praktički imaju svoju državu unutar BiH, a Hrvati su tek manjina u drugom entitetu BiH kojim dominiraju Bošnjaci.
A kako se 1995. moglo dogoditi da uopće nastane Republika Srpska, veliki je misterij na koji nema do kraja jasnog odgovora. Srba je u BiH 1991. bilo 33 posto, a nakon što su počinili genocid nagrađeni su s 49 posto njenog teritorija. U trenutku kada je Dayton potpisivan, vojska Republike Srpske bila je pred slomom, a zajedničke bošnjačko-hrvatske postrojbe na desetak kilometara od Banje Luke u kojoj je započela evakuacija. Usto, Rusija, tradicionalan srpski saveznik, bila je nikad slabija unazad nekoliko stoljeća. U Kremlju je tada bio pijani Jeljcin, a ne car Putin. I uza sve to BiH Srbi su dobili svoj entitet.
Sada se u BiH igra nova utakmica. Prva važna nakon one s početka devedesetih i za nadati se je da će ova ostati u mirnodopskim okvirima. Ali ona će promijeniti odnose. I treba biti jako pažljiv kod svakog poteza koji se povlači. Ovo što je uspjela napraviti Vlada komunicirajući sa Schmidtom bilo je najviše što se može postići u ovom trenutku.
Treba jako paziti da Hrvatska ne padne na neku navlakušu nekog dijela međunarodne zajednice. Posebno treba pripaziti na to koliko se u natezanje s bošnjačkom stranom BiH Hrvati naslanjaju na tamošnje Srbe. Kao pomoć u nekom dnevnom preglasavanju svakako, ali bilo bi dobro da svi hrvatski čimbenici u BiH, a posebno u Hrvatskoj shvate da Republika Srpska i njezini čelnici ne mogu i ne smiju biti nikakvi strateški saveznici. U jednom trenutku otprije tridesetak godina to se dogodilo, a posljedice osjećamo i dan danas. Naravno bez tamošnjih Srba nema rješenja za BiH, ali još ga u većoj mjeri nema bez Bošnjaka. Njihove su elite, posebno one koje se kriju iza kvazigrađanske opcije, vrlo teški, gotovo nemogući sugovornici. Često svojom isključivošću rade na vlastitu štetu. Ali oni su najbrojniji narod i s njima treba pokušati tražiti rješenje. Uz asistenciju međunarodne zajednice ako je potrebno, kao što je uspješno napravljeno ovoga puta. Pomak je napravljen, i to je najvažnije. Sada samo pametno dalje.
UVODNIK
Vlada napravila veliki pomak u BiH
Zlatko Crnčec
04. listopad 2022 16:05
Reuters
Ovo je dobar dan za Hrvate u BiH i Hrvatsku, ali ovaj bi pomak trebala pratiti i sveobuhvatna strategija prema BiH koja ne bi bila svedena samo na izborne tehnikalije, ma koliko one bile važne.
Odluka Christiana Schmidta ujedno je i jedan od većih vanjskopolitičkih uspjeha ove Vlade. I putokaz kako treba ići dalje. Spriječila se majorizacija Hrvata, a odluku je podržala i najjača bošnjačka stranka SDA. Ovo je dobar dan za Hrvate u BiH i Hrvatsku, ali ovaj bi pomak trebala pratiti i sveobuhvatna strategija prema BiH koja ne bi bila svedena samo na izborne tehnikalije, ma koliko one bile važne. A u njezinoj izradi i provedbi treba biti krajnje pažljiv. I paziti da se ne ponove neke stare greške.
Naime, nakon skoro 30 godina zamrznutog stanja u BiH, u toj se zemlji sada ponovo dijele karte za neku novu igru. Hrvatska nije najbolje izašla iz one koja se igrala početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Izašla je iz svega što se događalo na području BiH poražena i posramljena. Sadilo se tikve s vragom, a one su se obile o glavu i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH. Posramljenost se očitovala u haškim presudama. Poraz se očituje u sadašnjem položaju BiH Hrvata koji sve više idu prema položaju nacionalne manjine u Federaciji BiH, dok ih u Republici Srpskoj gotovo pa i nema. U onoj Republici Srpskoj čije je postojanje toliko drago predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću da ni više ni manje nego usred Banje Luke, etnički očišćene od Bošnjaka i Hrvata, praktički preklinje Srbe da je moraju čuvati i očuvati pod svaku cijenu. Hrvatska politika, kao uostalom i politika svake druge zemlje ili naroda, imala je puno katastrofalnih poteza, ali ovaj je bio apsolutno dno.
A kada su pitanju BiH Srbi, oni su iz rata također izašli posramljeni, puno više od Hrvata. Njihovi su generali bili prvi časnici nakon Drugog svjetskog rata koji su bili osuđeni za genocid. Nema veće sramote. Pa sada trpe ono što su desetljećima radili i još uvijek rade Hrvatima. Naime, Bošnjaci ih tim genocidom nemilice tuku kao političkom toljagom i koriste ga u aktualnim političkim razračunavanjima koja nemaju nikakve veze ni s ratom niti sa zločinima koji su u njemu počinjeni. Ali s druge strane Srbi su u BiH dobili svoj entitet, Republiku Srpsku, tako dragu predsjedniku HDZ-a BiH. Dakle, Srbi praktički imaju svoju državu unutar BiH, a Hrvati su tek manjina u drugom entitetu BiH kojim dominiraju Bošnjaci.
A kako se 1995. moglo dogoditi da uopće nastane Republika Srpska, veliki je misterij na koji nema do kraja jasnog odgovora. Srba je u BiH 1991. bilo 33 posto, a nakon što su počinili genocid nagrađeni su s 49 posto njenog teritorija. U trenutku kada je Dayton potpisivan, vojska Republike Srpske bila je pred slomom, a zajedničke bošnjačko-hrvatske postrojbe na desetak kilometara od Banje Luke u kojoj je započela evakuacija. Usto, Rusija, tradicionalan srpski saveznik, bila je nikad slabija unazad nekoliko stoljeća. U Kremlju je tada bio pijani Jeljcin, a ne car Putin. I uza sve to BiH Srbi su dobili svoj entitet.
Sada se u BiH igra nova utakmica. Prva važna nakon one s početka devedesetih i za nadati se je da će ova ostati u mirnodopskim okvirima. Ali ona će promijeniti odnose. I treba biti jako pažljiv kod svakog poteza koji se povlači. Ovo što je uspjela napraviti Vlada komunicirajući sa Schmidtom bilo je najviše što se može postići u ovom trenutku.
Treba jako paziti da Hrvatska ne padne na neku navlakušu nekog dijela međunarodne zajednice. Posebno treba pripaziti na to koliko se u natezanje s bošnjačkom stranom BiH Hrvati naslanjaju na tamošnje Srbe. Kao pomoć u nekom dnevnom preglasavanju svakako, ali bilo bi dobro da svi hrvatski čimbenici u BiH, a posebno u Hrvatskoj shvate da Republika Srpska i njezini čelnici ne mogu i ne smiju biti nikakvi strateški saveznici. U jednom trenutku otprije tridesetak godina to se dogodilo, a posljedice osjećamo i dan danas. Naravno bez tamošnjih Srba nema rješenja za BiH, ali još ga u većoj mjeri nema bez Bošnjaka. Njihove su elite, posebno one koje se kriju iza kvazigrađanske opcije, vrlo teški, gotovo nemogući sugovornici. Često svojom isključivošću rade na vlastitu štetu. Ali oni su najbrojniji narod i s njima treba pokušati tražiti rješenje. Uz asistenciju međunarodne zajednice ako je potrebno, kao što je uspješno napravljeno ovoga puta. Pomak je napravljen, i to je najvažnije. Sada samo pametno dalje.