U kojem će smjeru ova afera eskalirati i gdje će završiti, to je sada nemoguće predvidjeti
Drž’te lopova – tako zasad izgledaju reakcije na megapljačku u Ini. Nitko sebe ne smatra odgovornim, nitko ništa ne zna, i svi upiru prstom u one druge.
Ministar Davor Filipović tek je ušao, bivši predsjednik Nadzornog odbora Damir Vanđelić već je izašao, aktualna uprava Ine i Nadzorni odbor tvrde da oni nisu verificirali štetne ugovore, MOL osuđuje i surađuje. A nestala je skoro milijarda kuna, odnosno šteta od preprodaje plina dostiže tu basnoslovnu svotu.
No, zato mi koji objektivno sa strane gledamo ovu aferu, neke stvari ipak vidimo: prije svega, predsjednik uprave Ine, Mađar Sandor Fasimon, sa cijelim svojim timom koji zajedno imenuje MOL i hrvatska Vlada, mora odmah odstupiti. Bivši direktor kompanije Davor Štern dobro je rekao da u bilo kojoj drugoj velikoj zapadnoj tvrtki takva osoba »iduće jutro« sigurno ne bi mogla doći na posao, vrata bi bila zatvorena. No, ovdje se tek saziva Nadzorni odbor, i to za srijedu, i tek se poziva izvanredna revizija kojoj će trebati tko zna koliko vremena da napravi uvid – onoliko koliko je revizijama obično potrebno, mjeseci.
Problem je, naravno, što je suradnja hrvatske i mađarske strane oko Ine na više nego klimavim nogama. MOL ima 49 posto, Hrvatska 44,8 posto, i matematika sve govori. Mađari su ti koji donose ključne odluke, a hrvatska strana ima više ulogu da kontrolira nego da odlučuje. No, kako vidimo, ni to im ne ide od ruke. Da je cijeli slučaj maksimalno ispolitiziran, dokazuju nedavni događaji kad je mađarski premijer Viktor Orban izravno prijetio hrvatskoj Vladi zbog Ine, nakon presude u Washingtonu, a ovo može biti prilika hrvatskoj Vladi da sad zatraži odgovornost tih istih Mađara, odnosno njihovih ključnih ljudi u Ini za ovaj slučaj, s obzirom da upravo oni imaju predsjednika uprave Ine. Istog onog koji je jučer nakon sastanka s ministrom Filipovićem podvio rep i otišao bez izjave ili komentara. Naravno, na sjednici Nadzornog odbora u srijedu može mu se izglasati nepovjerenje, ali u Nadzornom odboru je pet Mađara, a četiri hrvatska predstavnika (mada hrvatska strana ima predsjednika NO-a).
Na neki način, Ina je uvijek bila država u državi, ogroman sustav koji je rušio i postavljao vlade, metaforički govoreći, a u dilemi što je u ovoj priči kokoš ili jaje, sve ipak vodi do ere Ive Sanadera i prepuštanja upravljačkih prava Mađarima. Dotad su Mađari u Ini imali 25 plus jednu dionicu, i jednaku toliku moć odlučivanja, a onda je tadašnji premijer Sanader Mađarima doslovno prodao upravljačka prava i udjele, i danas imamo njihovu supremaciju u svemu. Osim, čini se, u odgovornosti za ono što su u međuvremenu od Ine napravili, od provođenja svoje politike u interesu mađarske strane, preko »zamrzavanja« rafinerije Urinj, zatvaranja Siska, bijega od crpljenja plina u Siriji i na sjevernom Jadranu itd. Iako je Ina i danas ogromna firma, toliko velika i s toliko velikim prihodima da milijarda kuna može nestati kao igla u plastu sijena, početak i kraj priče ipak je Ivo Sanader. Društvenim mrežama sada kruže vicevi o tome da je on mala beba u odnosu na Škugora i društvo, ali nažalost, on je u srži priče o slabljenju i potkradanju Ine.
A da je ova mega-afera itekako utemeljena, odnosno da je PNUSKOK itekako imao razloga reagirati, pokazuje činjenica da je jedna od osumnjičenih, Marija Ratkić iz Plinare istočne Slavonije, zapravo već priznala krivnju i de facto utopila ostale koji su u preprodaji plina sudjelovali. Čini se da je ona već ranije upozoravala da se događaju neke čudne stvari u Ini, a sada je u istražnom postupku i priznala malverzacije, uz tvrdnje kako su joj nadređeni, u prvom redu šef plinskog sektora u Ini Damir Škugor, naredili da sudjeluje u preprodaji plina.
U kojem će smjeru ova afera eskalirati i gdje će završiti, to je sada nemoguće predvidjeti. Zbog Ine je 2016. godine morao otići i Tomislav Karamarko, pala je tadašnja vlada, pa i sada može biti ogromnih političkih posljedica, ne budu li vladajući odmah našli rješenje za situaciju s upravom i Nadzornim odborom. Kad se dogodio Agrokor, reagiralo se promptno i to je uvelike spasilo stvar. Čini se da će hrvatska strana sada brzo morati pokazati zube Mađarima.
Tihana Tomičić
Vlada mora postaviti pitanja Mađarima
Tihana Tomičić
30. kolovoz 2022 13:39
U kojem će smjeru ova afera eskalirati i gdje će završiti, to je sada nemoguće predvidjeti
Drž’te lopova – tako zasad izgledaju reakcije na megapljačku u Ini. Nitko sebe ne smatra odgovornim, nitko ništa ne zna, i svi upiru prstom u one druge.
Ministar Davor Filipović tek je ušao, bivši predsjednik Nadzornog odbora Damir Vanđelić već je izašao, aktualna uprava Ine i Nadzorni odbor tvrde da oni nisu verificirali štetne ugovore, MOL osuđuje i surađuje. A nestala je skoro milijarda kuna, odnosno šteta od preprodaje plina dostiže tu basnoslovnu svotu.
No, zato mi koji objektivno sa strane gledamo ovu aferu, neke stvari ipak vidimo: prije svega, predsjednik uprave Ine, Mađar Sandor Fasimon, sa cijelim svojim timom koji zajedno imenuje MOL i hrvatska Vlada, mora odmah odstupiti. Bivši direktor kompanije Davor Štern dobro je rekao da u bilo kojoj drugoj velikoj zapadnoj tvrtki takva osoba »iduće jutro« sigurno ne bi mogla doći na posao, vrata bi bila zatvorena. No, ovdje se tek saziva Nadzorni odbor, i to za srijedu, i tek se poziva izvanredna revizija kojoj će trebati tko zna koliko vremena da napravi uvid – onoliko koliko je revizijama obično potrebno, mjeseci.
Problem je, naravno, što je suradnja hrvatske i mađarske strane oko Ine na više nego klimavim nogama. MOL ima 49 posto, Hrvatska 44,8 posto, i matematika sve govori. Mađari su ti koji donose ključne odluke, a hrvatska strana ima više ulogu da kontrolira nego da odlučuje. No, kako vidimo, ni to im ne ide od ruke. Da je cijeli slučaj maksimalno ispolitiziran, dokazuju nedavni događaji kad je mađarski premijer Viktor Orban izravno prijetio hrvatskoj Vladi zbog Ine, nakon presude u Washingtonu, a ovo može biti prilika hrvatskoj Vladi da sad zatraži odgovornost tih istih Mađara, odnosno njihovih ključnih ljudi u Ini za ovaj slučaj, s obzirom da upravo oni imaju predsjednika uprave Ine. Istog onog koji je jučer nakon sastanka s ministrom Filipovićem podvio rep i otišao bez izjave ili komentara. Naravno, na sjednici Nadzornog odbora u srijedu može mu se izglasati nepovjerenje, ali u Nadzornom odboru je pet Mađara, a četiri hrvatska predstavnika (mada hrvatska strana ima predsjednika NO-a).
Na neki način, Ina je uvijek bila država u državi, ogroman sustav koji je rušio i postavljao vlade, metaforički govoreći, a u dilemi što je u ovoj priči kokoš ili jaje, sve ipak vodi do ere Ive Sanadera i prepuštanja upravljačkih prava Mađarima. Dotad su Mađari u Ini imali 25 plus jednu dionicu, i jednaku toliku moć odlučivanja, a onda je tadašnji premijer Sanader Mađarima doslovno prodao upravljačka prava i udjele, i danas imamo njihovu supremaciju u svemu. Osim, čini se, u odgovornosti za ono što su u međuvremenu od Ine napravili, od provođenja svoje politike u interesu mađarske strane, preko »zamrzavanja« rafinerije Urinj, zatvaranja Siska, bijega od crpljenja plina u Siriji i na sjevernom Jadranu itd. Iako je Ina i danas ogromna firma, toliko velika i s toliko velikim prihodima da milijarda kuna može nestati kao igla u plastu sijena, početak i kraj priče ipak je Ivo Sanader. Društvenim mrežama sada kruže vicevi o tome da je on mala beba u odnosu na Škugora i društvo, ali nažalost, on je u srži priče o slabljenju i potkradanju Ine.
A da je ova mega-afera itekako utemeljena, odnosno da je PNUSKOK itekako imao razloga reagirati, pokazuje činjenica da je jedna od osumnjičenih, Marija Ratkić iz Plinare istočne Slavonije, zapravo već priznala krivnju i de facto utopila ostale koji su u preprodaji plina sudjelovali. Čini se da je ona već ranije upozoravala da se događaju neke čudne stvari u Ini, a sada je u istražnom postupku i priznala malverzacije, uz tvrdnje kako su joj nadređeni, u prvom redu šef plinskog sektora u Ini Damir Škugor, naredili da sudjeluje u preprodaji plina.
U kojem će smjeru ova afera eskalirati i gdje će završiti, to je sada nemoguće predvidjeti. Zbog Ine je 2016. godine morao otići i Tomislav Karamarko, pala je tadašnja vlada, pa i sada može biti ogromnih političkih posljedica, ne budu li vladajući odmah našli rješenje za situaciju s upravom i Nadzornim odborom. Kad se dogodio Agrokor, reagiralo se promptno i to je uvelike spasilo stvar. Čini se da će hrvatska strana sada brzo morati pokazati zube Mađarima.