Izborom novog ministra graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Ivana Paladine jučer u Saboru, pale su u vodu sve daljnje isprike vladajućih za slabu i sporu obnovu. Sada više neće biti nikakvih prepreka za to da obnova napokon istinski krene.

Prijašnji ministar Darko Horvat, koji je u međuvremenu bio prisiljen otići jer ga Uskok tereti za kaznena djela za koja je zapriječena kazna iznad pet godina i koji je zbog toga bio i priveden, nije bio adekvatan kadar za sektor obnove. Otpočetka se vidjelo da je naglavačke upao u taj resor – ranije je vodio gospodarstvo, a kao diplomirani inženjer energetske elektronike upitno je kakve je kvalifikacije općenito imao za resore koje je vodio. Računalo se da će Horvat obnovu voditi politički, a da će pravi posao obaviti netko drugi, to jest Damir Vanđelić u Fondu za obnovu. Na kraju obnovu nisu vodili ni jedan ni drugi, i više ni jedan od njih nije na funkciji, pri čemu je Horvat neslavno otišao kao prvi ministar u povijesti koji je uhićen tijekom trajanja mandata.

Obnova je općenito rak-rana ove Vlade, i zato je Plenkovićev ulog u ime Ivana Paladine tim veći. Tvrdi kako ga je predložio kao osobu koja je u prvom redu projekt-menadžer i koji zna voditi konkretne projekte, pa i zbog tog obrazloženja sada moraju nestati isprike što se obnova vodi presporo. Tim obrazloženjem premijer Andrej Plenković preuzeo je dodatnu odgovornost na sebe. Vrlo je blizu ljeto 2023., dokad moraju biti utrošena sva sredstva iz europskog Fonda solidarnosti. Premijer je osobno zaslužan što su rokovi za taj novac od strane Europske komisije produljeni. A sad će također biti odgovoran za odluku da baš Paladina bude taj koji će pokrenuti obnovu. Jer nje nema – ona stoji. Uostalom, toga je svjestan i novi ministar, koji je odmah rekao kako mu je jasno da mu građani ne daju 100 dana mira nakon preuzimanja dužnosti. Ovdje se doslovno u mjesec dana moraju početi osjećati pomaci.

Nažalost, novi ministar ulazi u mandat s dodatnim utegom, a to su njegovi dosadašnji poslovi u tvrtkama u kojima su suvlasnici bili i Rusi. To nije vezano u tolikoj mjeri sa sadašnjom situacijom oko Rusije i Ukrajine, jer ni Čajkovskog ne treba izbacivati iz izvedbi samo zato jer je Rus, to bi bilo apsurdno, nego u prvom redu s činjenicom da preuzima resor državne imovine, a istovremeno je bio u projektu u kojem su investitori preuzeli državne Kupare i obećali gradnju luksuznog resorta, koja nikad nije počela.

To može postati problem ne samo novom ministru, nego i premijeru, koji ionako ima kadrovske probleme u vezi s ministrima Josipom Aladrovićem i Borisom Miloševićem, koji su praktički na izlaznim vratima iz Vlade nakon što i protiv njih kreću kaznene prijave. Prema napisima u medijima, Aladrović sam želi otići jer ne želi biti teret Vladi, a Milošević bi možda i želio otići, ali mu to u klubu manjinskih zastupnika i posebno matičnom SDSS-u nikako ne odobravaju, pa i dalje sjedi i čeka, i ne pojavljuje se u javnosti. Očito je da se premijer odlučio za taktiku »korak po korak«, pa će nove ministre birati jednog po jednog, kako ti slučajevi budu nadolazili, a neće zasad šire rekonstruirati Vladu. Određeni time-out daje mu ova situacija s Ukrajinom, u kojoj ima stanovitu širu državničku ulogu na karti Europe, pa to može biti argumentom zašto sada šire ne rekonstruira svoj kabinet, mada je sastav Vlade zreo za to.

Ono što je, međutim, u cijeloj priči oko Paladine, pa i slučajeva Aladrović i Milošević zanimljivo, jest da Plenković i HDZ imaju i dalje, unatoč svim navodnim korupcijskim aferama, vrlo čvrstu većinu u Saboru. I Paladina je izrabran sa stabilnih 77 ruku, dapače – još su tri zastupnika iz redova Domovinskog pokreta bila suzdržana, što može teoretski postati dodatni rezervoar glasova za premijera u trenutku kad bude predlagao i druge nove ministre, kad to bude potrebno. S 80 ruku Plenković može mirno nastaviti broditi do kraja mandata, a Domovinski pokret ionako je odavno prestao biti ono što je bio u trenutku kad je nastao, prije otprilike tri godine, pa nitko neće puno plakati ako promijene kurs.

Štoviše, ako se obnova sad pomakne s mrtve točke uz pomoć novog ministra »iz realnog sektora« kako se to voli reći, i koji proklamira da žrtve potresa ne smiju biti i žrtve propisa, tada će podrška Vladi možda još i porasti u parlamentu do kraja mandata.