Prvi Ustav Republike Hrvatske, donesen krajem 1990. godine, izrijekom spominje Hrvatsku narodnu banku. Njena je dužnost utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike, upravljanje međunarodnim pričuvama Hrvatske, izdavanje novčanica i kovanog novca, uređivanje sustava platnog prometa, kao i kontroliranje stabilnosti cijena.

Uzrečica kaže da je iznad Hrvatskog sabora samo Bog, ali po odgovornosti rada HNB je nadbožanstvo u svakom sustavu. On čuva državne zlatne poluge, pobogu (ako ih ima)!
Ali, evo, u Hrvatskoj je to postala institucija koja se recentno srozala na toliko niske grane da u odnosu na stvari kojima se bave njeni čelni ljudi, čak i Sabor sa svojom galerijom likova izgleda kao metafora za udžbenik iz demokracije. Afere potresaju HNB. Svakog tjedna, afera jedna. Sve je počelo s optužbama da su vodeći ljudi HNB-a trgovali povlaštenim informacijama i time stjecali dobit preprodajom dionica.

Pokazalo se da to nije nezakonito, odnosno nije bilo u tom trenutku, dok su sadašnji čelnici HNB-a bili na nekim drugim, nižim pozicijama, a i taj isti zakon se u međuvremenu mijenjao. Onda se dogodila opća blamaža s dizajnom kovanica eura koja još nije završena, jer se izgled kovanice od jednog eura s likom kune tek mora nanovo nacrtati. Nedavno je objavljena i vijest da je guverner Boris Vujčić od mađarske središnje banke dobio nagradu od pola milijuna kuna koju, eto, za razliku od austrijskog kolege koji je doživio istu takvu sreću, vjerojatno neće donirati, nego u cjelini zadržati za sebe.
Ali sada je isplivala i najnovija afera, činjenica da je viceguverner Roman Šubić kupio prošle godine nekretninu u Zagrebu procijenjenu na 3,5 milijuna kuna, i to od jedne od agencija za naplatu potraživanja. Sam je HNB svojevremeno dao dozvolu Zagrebačkoj banci, čije je to bilo inicijalno potraživanje od pet milijuna kuna, da ga proda agenciji, a unutar šireg paketa potraživanja od pravnih i fizičkih osoba koje svoje dugove više nisu mogle plaćati.

Jasno da je cijena niža od tržišne, kad se upravo radi o ovršenom objektu, odnosno nekretnini koja se doslovce našla na bubnju. Javnost bi pritom valjda trebala povjerovati priči koju je viceguverner ponudio, da je veliku i vrijednu vilu cijene preko tri milijuna kuna našao u – oglasniku. A slučajno je njome baš baratala agencija koja se bavi naplatom potraživanja, u ime i za korist nekoga drugoga. A koga drugoga nego banaka koje u takvim situacijama obično bivaju u ulozi tražitelja naplate dugova. Pritom je posao upravo HNB-a da nadzire kreditne institucije, odnosno banke, koje odobravaju kredite.
Nakon objave i ove, nove afere, dva su problema: prvo, iz HNB-a su poručili kako ne vide ništa sporno u potezima svog viceguvernera, niti misle da postoji sukob interesa jer HNB ne nadzire ove agencije. A drugo, sam viceguverner Šubić u izjavama za medije također kaže kako ne vidi nikakav problem jer nije utvrđeno da je učinio bilo što nezakonito, i uz to još nipošto ne želi otkriti iznos za koji je zapravo vilu kupio. Treba dodati i kako su plaće u HNB-u najviše u državi, skoro duple od premijerske primjerice, upravo zato da ne bi bili podložni zlouporabi položaja.

No, sve to je nevažno. U HNB-u ne vide problem, niti, kako se čini, planiraju reagirati na ovu situaciju. A nakon svih afera koje su se dogodile zadnjih tjedana, kompletan sastav vodstva HNB-a trebao bi već biti na izlaznim vratima i svojevoljno odstupiti. Ili bi barem netko mogao dignuti slušalicu i to im preporučiti.
Netko je zadnjih dana napisao da je Hrvatska toliko zatrpana aferama, da građani to više ne mogu pratiti. U toj kakofoniji sve na kraju postaje nebitno, a jača samo apatija i cinizam građana. Sada vidimo, eto, da ni viceguverner nije ništa bolji od Vice Mihanovića koji je sklepao doktorat, i zbog kojega je jedan odjel na osječkom fakultetu morao biti ukinut.
Afere nas zatrpavaju poput lavine. Ali, svih tih »viceva« polako nam je dosta.