Reuters
Poraz je još teži ako se uzme u obzir da je novi gradonačelnik New Yorka, na Trumpov užas, musliman iz Ugande
Izgleda da se topi potpora američke javnosti (o europskoj da i ne govorimo) Donaldu Trumpu, a to su pokazali izbori u New Yorku, Virdžiniji i New Jerseyu na kojima su pobijedili njemu mrski kandidati iz Demokratske stranke. Time je predsjednik SAD-a doživio dosad najveći politički poraz, i to niti godinu dana otkako je pobijedio na izborima, a poraz je još teži ako se uzme u obzir da je novi gradonačelnik New Yorka, na Trumpov užas, musliman iz Ugande i još na sve to socijalist, pa je američki predsjednik čak zaprijetio Velikoj jabuci da će joj uskratiti državna sredstva ako takav kandidat pobijedi na izborima. I nama se u novijoj povijesti predsjednik pjenio kad je za zagrebačkoga gradonačelnika izabran kandidat iz oporbe, ali mu nije padalo na pamet Zagrebu zbog toga uskratiti proračunska sredstva, nego je jednostavno za gradonačelnicu, usprkos volji birača, postavio svoju kandidatkinju Marinu Matulović Dropulić. Tako nam je prvi predsjednik, naime, shvaćao demokraciju, a čini se da ni Trump nije daleko od toga.
I dok Trumpovo shvaćanje demokracije i stil vladavine polako počinju nalikovati europskim poluautokratima iz vremena tranzicije (Tuđman, Milošević, Kučma, Melčior, Lukašenko i sa zakašnjenjem od dva desetljeća Vučić), tako mu njegova unutrašnja politika polako gubi naklonost birača. Prema zadnjim anketama, koje je početkom listopada proveo CNN, Trump ima 43 posto podrške građana SAD-a, a prije samo godinu dana, odnosno mjesec dana pred izbore, Trump je imao potporu tek jedan posto veću. Budući da razlike gotovo da i nema, CNN-ovi urednici su stoga zaključili da je predsjednik uspio održati jednaku popularnost koju je imao i u vrijeme izbora.
A na pitanje radi li Trump ono što je obećao u kampanji, čak 52 posto američke javnosti odgovorilo je pozitivno. Što je pomalo čudno ako se uzme u obzir da je u prvih devet mjeseci Trumpova administracija povukla mnoge nepopularne poteze – od progona ilegalnih imigranata preko visokih carina na uvoznu robu iz praktički cijelog svijeta do slanja Nacionalne garde u američke gradove gdje su na vlasti demokrati.
S tim da neka predizborna obećanja nije ispunio, poput onog da će zaustaviti rat u Ukrajini. No, mjesec dana poslije izbori su pokazali da su najbolja anketa pa je predsjednik s gotovo nepromijenjenom podrškom javnosti od svog ustoličenja izgubio spomenute lokalne izbore. Izgleda da ni s američkim anketama nešto ne štima, kao ni s našima, koje uredno promaše volju birača iskazanu na biralištima pa ih više gotovo ne uzimamo za ozbiljno. A mogli bi i Amerikanci.Lokalni izbori na kojima je izgubio Trump, odnosno republikanci, pokazali su da su i Amerikanci počeli glasati protiv, a takvu tradiciju mi u Hrvatskoj njegujemo od 1990.
Nije važan ni program ni biografija kandidata, važno je samo da protukandidat ne dobije glas, i zato se izlazi na izbore – ne da bi se glasalo za svog kandidata, nego protiv onog iz suprotnog tabora, a na birališta u New Yorku ovoliko birača nije izašlo od 1969., pogotovo mladih. K’o za inat. E, to se dogodilo Trumpu – demokratske kandidate birači su izabrali iz inata. Analitičari će tražiti razloge Trumpova poraza iz poduže liste njegovih prevrtljivih odluka, ostaje samo pitanje koja je presudila, a iz bogate ponude izdvajamo: traženje Grenlanda od Danske, ponuda Kanadi da se ujedini sa SAD-om (što su Kanađani s gađenjem odbili), preimenovanje Meksičkog u Američki zaljev, hvatanje ilegalnih imigranata po državi kao robova u vrijeme američkoga građanskog rata i općenito nesnošljivost prema imigrantima, već spomenuto slanje oružanih snaga u savezne države u kojima on i njegovi ne vladaju, prevrtljiva i nejasna podrška Ukrajini, fascinacija Vladimirom Putinom, prezir prema Europskoj uniji i NATO-u. A možda je sve to skupa kod američke javnosti prelilo čašu strpljenja s predsjednikom koji ni sam ne zna što bi.
Ostaje pitanje hoće li Trump iz ovih rezultata izvući zaključak i možda promijeniti neke svoje politike ili ćemo opet gledati juriš njegovih pristalica na Capitol Hill, neuspio pokušaj antibirokratske revolucije u Washingtonu. U stilu tranzicijskih »wanna be« diktatora.