Amerika i znatan dio svijeta odahnuli su na vijest da je demokratski kandidat Joe Biden dobio utrku za predsjednika SAD-a, iako Donald Trump još ne priznaje rezultate izbora. Američka i europska javnost očekuju velike političke promjene koje će povećati koheziju u SAD-u i među zapadnim saveznicima.

Službena Kina i Rusija, pak, uglavnom šute i čekaju kakve će im novosti donijeti budući stanar u Bijeloj kući.

Biden, to je jasno, bit će ponajprije okrenut vlastitoj zemlji u kojoj ga čeka velik posao, daleko veći nego njegove prethodnike, jer se stanje u SAD-u u četiri godine jako promijenilo i zaoštrilo.

Američki mediji izvješćuju o slavlju na ulicama, ali zanemaruju da se gotovo polovina Amerikanaca ne raduje ishodu izbora. Nezapamćeno duboke političke, ekonomske i socijalne podjele u SAD-u – dok je prodaja oružja građanima ove godine skočila oko 40 posto i dok po nekim gradićima šetaju samozvane naoružane skupine ljudi, koje žele očuvati ili uvesti red – nisu dobar predznak.

Svjestan toga, Biden je upozorio da će biti predsjednik svih Amerikanca, bez demoniziranja protivnika. Njegova prva zadaća bit će borba s pandemijom, jer je korona zahvatila više od 10 milijuna Amerikanaca, a broj novozaraženih već četiri dana premašuje 100 tisuća. Bez obuzdavanja korone, poručio je Biden, neće biti ni oporavka gospodarstva.

Međutim, suočen s dugogodišnjim propadanjem srednjeg sloja i siromašenjem mnoštva Amerikanaca – procesa koji je Trumpa doveo na vlast – Biden planira izvesti nezapamćeno snažne mjere za gospodarski oporavak i jačanje socijalne kohezije SAD-a, jer sadašnja ekonomska kriza dodatno produbljuje nacionalne podjele.

Bidenu to neće biti lako. Najavio je najmanje 2.000 milijardi dolara ulaganja u obnovu američke infrastrukture i u poticanje zelenoga gospodarstva. No, njegove namjere mogli bi djelomice blokirati oporbeni republikanci, koji su zadržali većinu u Senatu američkog Kongresa, a protive se povećanju proračunskog deficita.

S druge strane, Europa s pravom očekuje da će Biden popraviti zahladnjele odnose SAD-a s članicama Europske unije i NATO-a, budući da je Trump u nametanju američkih interesa igrao na kartu podjela.

Podupirao je svoje europske pristaše, a potkopavao položaj ključnih zemalja EU-a, poput Njemačke i Francuske. Nije čudno što su njemačka kancelarka i francuski predsjednik bili među prvim državnicima koji su Bidenu čestitali na pobjedi.

Odnosi Washingtona i europskih prijestolnica neće se vratiti na staro, jer su se u međuvremenu promijenili i SAD, i Europa, koja želi igrati samostalniju ulogu u svjetskoj politici. Ipak, svi očekuju više suradnje s obiju strana Atlantika kad je riječ o odnosima s Rusijom i Kinom, ali i u politici prema Bliskom istoku, Iranu i Balkanu, gdje je Trump također solirao.

Najznačajnije globalno nasljeđe Trumpova mandata je zaoštravanje američke politike prema Kini, koja je postala glavni suparnik SAD-a, što je odnose s Rusijom bacilo u sjenu. Trump je poduzeo brojne sankcije kako bi obuzdao ekonomski, tehnološki i politički uspon Kine – iako je to, dugoročno gledajući, Sizifov posao.

Dok neki predviđaju izbijanje novog Hladnog rata, mnoštvo promatrača vjeruje da će se američko suparništvo s Kinom (i Rusijom) tijekom Bidenova mandata ublažiti ili postati racionalnije.

Na promišljene poteze prema suparnicima Bidena prisiljava i činjenica da svijet u posljednjih godinu dana nije više isti kao prije. Zdravstvena kriza u svijetu zbog mutirajućeg virusa neće brzo prestati, dok se klimatske promjene ubrzavaju.

Te nepogode pogađaju sve zemlje, velike i male, upućujući ih na suradnju i na potiskivanje tradicionalnih suparništava u drugi plan. Tu je i najveći Bidenov izazov – hoće li, kako je najavio, pridonijeti rješavanju zajedničkih nevolja svijeta, ili će potpirivati vatru na brojnim frontama, što je pretežno radio Trump.