Nije moguće sa stopostotnom sigurnošću potvrditi da je istina da je Islamska država pogubila hrvatskog državljanina Tomislava Salopeka, ne točno tim riječima poručio je predsjednik Vlade Zoran Milanović s konferencije za novinare i dodao da ne zna hoće li se to moći učiniti  sljedećih dana. Tim je zlokobnim iskazom premijer ukazao na to kolika je zloćudna moć Islamske države: ne samo da ne znamo je li netko, u ovom slučaju Salopek, živ, ne znamo ni je li mrtav. Na žalost, ima li se na umu dosadašnja praksa te organizacije, strahovati nam je za sudbinu Salopeka.

Najgore što bi se u Hrvatskoj zbog ovoga moglo dogoditi jest promjena odnosa u društvu – odnosi s islamskom zajednicom u Hrvatskoj, s ljudima koji se etnički mahom izjašnjavaju kao Bošnjaci, a koji vjerom pripadaju islamu, ne smiju se promijeniti ni za milimetar. Na žalost, u komentarima na portalima je bilo onih čijim bi se sadržajem i Islamska država podičila. Promjena u ovom trenutku može biti samo loša, pa je po prirodi stvari uopće ne smije biti. Ne smije je biti i zato što za promjenu nema razloga (osim ako ne bi bila riječ o širenju prostora slobode državljana Hrvatske islamske vjere) jer Islamska je zajednica u Hrvatskoj, građani koji se etnički izjašnjavaju kao Bošnjaci, koji su islamske vjere, poodavno u potpunosti uklopljena u hrvatsku političku naciju. Više slobode zna biti efikasno sredstvo u borbi protiv svakog fanatizma.  

Dramatični događaji oko Tomislava Salopeka pokazali su koliko u suvremenom svijetu moć države može biti malena, dapače kako države brzo i lako postaju nemoćne. Od trenutka kada je javnost obaviještena da je Salopek 22. srpnja otet u Kairu Hrvatska jedva da je nešto mogla učiniti. Pokušavalo se, i tako je trebalo biti, na političkoj, diplomatskoj, obavještajnoj razini, ali moglo se malo. Ta zloćudna moć organizacija poput Islamske države koja ništi moć država na neki način u istu ravan stavlja velesilu poput Sjedinjenih Američkih Država i ne naročito moćnu državu kao što je Hrvatska – kada su njihovi građani u rukama takve organizacije podjednako su nemoćne.

Aktualizirano je i pitanje hrvatskog sudjelovanja u koaliciji protiv IS-a. Nećemo podsjećati na raspravu o tome je li Hrvatska članica te koalicije ili nije, a koju su u rujnu prošle godine vodili tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović i predsjednik Vlade Zoran Milanović. Hrvatska je poslala pješačko naoružanje i streljivo Kurdima koji se bore protiv Islamske države. Tkogod postavlja pitanje treba li  Hrvatska biti u koaliciji protiv IS-a, bez obzira na koliko niskoj razini sudjelovala, treba si postaviti jednostavno pitanje: ako je Islamska država zlo kakvo tvrde već više od godinu dana da jest, treba li se protiv takvoga zla boriti? Odgovor je jednostavan: treba, jer za takvo zlo nema neutralnih, oni koji nisu s njima su protiv njih, i u tome treba biti svjestan svih rizika.

U ovom trenutku ne preostaje prostora za mnogo toga: poželjno je ljudski suosjećati s obitelji Tomislava Salopeka i pokušati gajiti nadu da se ona stopostotna sigurnost iz prve rečenice neće ostvariti i zamoliti sve gnjevne i bijesne da ne idu dalje od mjestimičnog prostačenja po internetu.