SDP-ov Ranko Ostojić mogao bi, primjerice, biti ministar branitelja. Ima na to jednako pravo kao i Fred Matić ili Mijo Crnoja. Dragovoljac je Domovinskog rata, a posjeduje i odlikovanje za  sudjelovanje u ratu. U trenutku dok Domoljubna koalicija traži kandidata za to mjesto, Ostojić potpuno odgovara profilu koji se za to mjesto traži, osim što naravno pripada oporbenoj stranci.

 Ostojić je bio i vrlo uspješan ministar unutarnjih poslova. Do jučer je dušu ostavljao u izbjegličkim centrima u Brodu i drugima, i uspješno upravljao jednom od najvećih kriza koja je Hrvatsku bila pogodila u mandatu Zorana Milanovića. Način na koji je Hrvatska riješila izbjegličku krizu u Ostojićevom mandatu može biti ogledni primjer postupanja u takvim sigurnosnim situacijama. Slično se držao i u drugim teškim situacijama, poput Gunje. 

Uz to,  Ostojića dok je bio ministar, nitko iz tadašnje opozicije nije osporavao. HDZ nikada nije tražio, primjerice, njegovu ostavku niti je iza Ostojića ostala kakva afera koja ga je u protekle četiri godine mogla koštati zahtjeva za ostavkom. Jedina sporenja možda su bila političke naravi, ali ne može se reći da Ostojić nije dušu ispustio na svom poslu ministra, čak i nakon teške bolesti koja ga je bila pogodila negdje na sredini mandata.

No, eto, Ostojić nije dovoljno dobar da bi HDZ i Most glasali za njega da postane predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost. Premda je stručnjak s iskustvom u tom području, a po zakonu to mjesto pripada upravo opoziciji jer je riječ o jednom od najvažnijih kontrolnih mehanizama države nad obavještajnim i sigurnosnim sustavom. 

Ovakvim stavom vladajući HDZ jučer je doslovno dotukao parlamentarnu demokraciju u Hrvatskoj. Čemu izbori, čemu procedura, čemu dobra praksa, čemu vlast i oporba ako se ne poštuju elementarni postulati parlamentarne demokracije. Oni jednostavno neće Ranka Ostojića. Jer to mogu.  Pritom iz HDZ-a još slušamo besmislena obrazloženja o tome da se Ostojić služio grubim riječnikom prema svojim stranačkim kolegama u SDP-u (!) pa je to razlog da tako agresivna osoba ne može voditi jedan tako važan odbor, dok iz Mosta, u svom tradicionalnom stilu čuđenja u svijetu, poručuju da ni sami ne znaju zašto nisu za Ostojića, ali eto – jesu. Poslije neka se ne čude da su na 9 posto podrške birača, i da će završiti, kako je netko iz SDP-a u Saboru jučer dobro primjetio, na promilima. A i to će biti previše.

Nema, naravno, apsolutno niti jednog jedinog razloga zašto bi Ranko Ostojić bio neprihvatljiv vladajućima osim jednoga: mogao bi biti uspješan u nadzoru sigurnosno-obavještajnog aparata. I u tome ga treba spriječiti. Stoga je jučerašnji potez HDZ-a najbolja ilustracija kakve su namjere nove vlasti: povratak na vremena u kojima su tajne službe kontrolirale Hrvatsku bez uvida i nadzora javnosti. U to se savršeno uklapa i pritisak na medije, »inicijativa« Pantovčaka o smjeni na vrhu SOA-e koja se dogodila odmah nakon slučaja Ostojić jučer kasno poslijepodne, mada nije objavljeno čime je Dragan Lozančić povrijedio pravila postupanja pri praćenju Zdravka Mamića, samo je jedan dokaz više o tome kako i Pantovčak, a možda i središnjica HDZ-a shvaćaju tu svoju novu jaku Hrvatsku za kakvu su se svojim sloganom u kampanji borili. Bit će to jako nedemokratska i jako podijeljena Hrvatska, koja će biti jako dobra samo za neke. Ostalima će se brojati krvna zrnca, podobnost, obiteljska anamneza ili stil izražavanja na Facebooku.