Britanski list The Economist objavio je tekst o Hrvatskoj pola godine nakon ulaska u EU. Komplimenata nema. Opisuju nas kao neveselu zemlju propalog gospodarstva, velike nezaposlenosti, gdje jača desnica, a vjera u EU rapidno kopni. 

Članak je, naravno, površan, nekoliko pitkih paragrafa za portret cijele jedne države, ali osnovni dojmovi su na mjestu. 

Etiketa natmurenog naroda leži nam kao rukavica. Postali smo kronično mrzovoljni jer skoro u svakom segmentu jako dugo imamo lošu statistiku, pad i nevolju, a nada u preokret nema se više na što nasloniti. Teške misli čitaju se na licima. Od ljudi se sve češće može čuti zaključak da nam spasa više ni nema. 

U pet godina recesije izgubili smo preko 11 posto BDP-a, za ovu nam prognoziraju tek simbolični rast ispod jedan posto, a to je skoro pa ništa za naše probleme. 

U radno perspektivnoj dobi između 20 i 64 godine, stopa zaposlenosti je očajnih 50 posto, oko 60 posto nezaposlenih su dugotrajno nezaposleni, a podzaposlena nacija, naravno, više nije kadra zaraditi za sve ovisne skupine stanovništva. 

Zdravstveni sustav se fatalno raspada jer se njime loše upravlja, a Predsjednik Republike poziva kirurga iz Njemačke da mu operira kapak. U državi je 770.000 bespravno sagrađenih objekata. 

Bivši premijer je u sudnici. Predsjednik gospodarske komore u pritvoru. Traje proces Protegi i ostalima za Poštansku banku, čija je uprava na rizičnim kreditima profućkala 255 milijuna kuna. 

Saznaje se da je plagijator tuđe diplome Milijan Brkić – sada glavni tajnik glavne opozicijske stranke – odavao informacije o istrazi osumnjičenima za ratni zločin nad civilima u selu Grubori dok je bio na položaju pomoćnika ravnatelja policije. 

Ozbiljna zaduženja u legalizaciji bespravno sagrađenih objekata povjerena su u glavnom gradu Uskokovom osumnjičeniku za slučajeve pogodovanja i mita, bivšem zagrebačkom pročelniku za graditeljstvo Davoru Jelaviću. 

Otkriva se prvo da je pomoćnik ministra financija Branko Šegon ishodio za svoju privatnu tvrtku kredit državne banke za obnovu i razvoj u iznosu od 31,4 milijuna kuna, a zatim nešto još gore: da to u Hrvatskoj uopće nije nezakonito. 

Ljudi u Hrvatskoj su malodušni ne samo zato što nam ne ide, nego jer sve što vide djeluje prljavo, ružno i pokvareno. 

A Liniću uskoro stiže račun za novu tranšu inozemnog duga, koja će opet morati biti plaćena novim zaduženjem. Od Sanje Mađarević Šujster, šefice ureda Svjetske banke, čujemo da je kod nas ukupno porezno opterećenje već doseglo 38 posto BDP-a, pa smo drugi u EU po razini poreznih davanja, ali među zadnjima po kvaliteti i količni usluga. 

No, zato, u ovoj maloj zemlji, koja je već u kaznenoj proceduri prekomjernog deficita, čak 52.000 mladih ljudi studira ekonomiju na nekom od 173 studija, što simbolizira pobjedu privatnog biznisa nad svim kriterijima visokog školstva. 

Može se, dakle, nabrojiti sto i jedan razlog za loše raspoloženje. A najveći je možda ipak onaj koga je nepogrešivo detektirao i The Economist. 

Premijer Milanović, piše britanski list, »nije osoba koja bi nadahnula, ekonomija mu je dosadna, a odlukama zbunjuje čak i pristalice. A Tomislav Karamarko, čelnik oporbenog HDZ-a, kome je potpora pala zbog korupcije, nepopularniji je čak i od premijera«. 

Pa ti odlučuj o svojoj sudbini. I ne budi mrzovoljan.