Ovo definitivno nisu dobra vremena za političko preživljavanje. Diljem Europe proteklih godina vlade su padale više nego u ijednom drugom razdoblju poslije Drugog svjetskog rata. Građani otkazuju povjerenje čak i dobrim vladama, kao što se to ovih dana dogodilo u Poljskoj, gdje je na izborima poražena vlada koja je napravila pravi pothvat, zaštitivši Poljsku od gospodarske krize.

Kada sve to imamo na umu, onda relativan poraz Milanovićeve koalicije i nije nikakvo veliko iznenađenje. Ovdje, zapravo, nije iznenađenje što je Milanović izgubio ove izbore, nego je iznenađujuće što nije potučen do nogu. Iako je njegova koalicija osvojila 20-ak mandata manje nego na prošlim izborima, taj je poraz mogao biti i puno teži s obzirom na to da je Milanović protekle četiri godine proveo na čelu relativno neuspješne vlade i da se definitivno nije dokazao kao reformator i lider koji je u stanju osigurati bolji život građanima ove zemlje. Prije samo nekoliko mjeseci Milanović je prema anketama osvajao i desetak mandata manje nego što je osvojio u nedjelju, što mu vjerojatno osigurava preživljavanje na čelu SDP-a i u slučaju odlaska u opoziciju.

Kao što ni Milanović nije na koljenima, tako ni Karamarko zasad nema što slaviti. Njegova Domoljubna koalicija jest relativni pobjednik ovih izbora, no tu relativnu pobjedu doista moramo uzeti s rezervom. U slučaju da ne uspije formirati vladu, naime, Karamarko bi se mogao pretvoriti u najvećeg izbornog gubitnika, što u ovom trenutku nipošto ne bismo trebali posve isključiti.

Jedini istinski pobjednik ovih izbora zapravo je Most, politička grupacija koja do prije mjesec ili dva jedva da je postojala na nacionalnoj političkoj sceni, a danas je postala treća politička snaga u zemlji. Bez Mosta ni Karamarko ni Milanović ne mogu politički kapitalizirati osvojene mandate. I zato je ovo jedinstvena situacija za Hrvatsku. Tek nakon ovih izbora, naime, treća politička snaga ozbiljno je zaprijetila tradicionalnom duopolu HDZ-a i SDP-a, što se nikad nije dogodilo u dva i pol desetljeća višestranačja u Hrvatskoj.

No ni Most neće baš uživati u svojoj pobjedi. Pred Mostom je, zapravo, najveće iskušenje. Ta politička grupacija, koja i nije prava stranka – riječ je o politički labavom i ideološki fluidnom savezu lokalnih čelnika – na lokalnoj razini otkazala je poslušnost velikim strankama, ponajprije HDZ-u, pokušavajući dokazati da tzv. treći put u Hrvatskoj ipak nije iluzija.

Ključ njihova uspjeha krije se u njihovom obećanju da će dekonstruirati HDZ-ov i SDP-ov politički monopol i njihov klijentelističko-partitokratski sustav, koji opstaje bez obzira je li na vlasti lijevi ili desni blok. Budućnost Mosta, pak, ovisi isključivo o ovom protuslovlju: njegovi čelnici obećali su biračima da će odoljeti sirenskom zovu vlasti, dok formiranje buduće vlade nije moguće bez njihove potpore. Ustajala hrvatska politika ulazi u jedan veliki eksperiment, kojem je zasad nemoguće prognozirati ishod.