Hrvatska Vlada kolektivni godišnji odmor nije zaslužila. Upravo suprotno, prema prikazanim rezultatima, trebali bi biti kažnjeni, po mogućnosti prekovremenim volontiranjem u pučkim kuhinjama diljem Hrvatske ili gletanjem zidova na obnovi kuća u Gunji i Rajevom selu. Ali, svi ministri redom tvrde da rade najmanje po 12 sati dnevno, a pojedini govore kako rade 14, 16 ili čak 18 sati dnevno (kada spavaju?), pa im nitko ne može osporiti pravo da uživaju po cijele dane. U vrijeme Vladinog »opravdanog« odsustva ne treba biti dodatno zabrinut za sudbinu Hrvatske. S njima nam je bilo loše, a utjeha je da bez njih – gore ne može. 

   Neizmjerna je recimo sreća što Branko Grčić ide na godišnji odmor, pa neko vrijeme nećemo slušati vratolomna objašnjenja da vrag krize nije tako crn. Samo Grčić može vijest o padu BDP-a od 0,7 posto protumačiti kao korak nabolje, jer se ekonomija urušavala sporijim tempom, što je ipak neki napredak. Samo on može kvartalno najavljivati oporavak i rast BDP-a, a onda kad se to ne dogodi, tvrditi kako je rezultat bio očekivan. Grčić je profesionalni optimist, pa vlada dojam da bi čovjek na moru bez problema mogao izmlatiti i sredozemnu medvjedicu po uzoru na suludi čin onog Makedonca, samo kad bi to na bilo koji način moglo uljepšati sliku o hrvatskoj gospodarskoj kataklizmi. 

  Neće neko vrijeme biti ni skandaloznih izjava premijera Milanovića, koji se s narodom tri tjedna ima družiti samo neslužbeno. Valjda neće na Hvaru pronaći žrtvu poplave kojoj bi utjehu zbog tragedije gubitka kuće pokušao pružiti usporedbom s tragedijom puknuća cijevi u vlastitom stanu. Neće na Jadranu biti puno poljoprivrednika, pa ni premijer ne bi trebao imati priliku opet javno uspoređivati cijenu jednog traktora s cijenom jednog Audija A6, koje je Vlada rastrošno nabavila i platila, a ministri odbili vozati pod pritiskom javnosti. Iako bi im bilo bolje da su ih zamijenili za traktore i poklonili seljacima. 

   Valjda ni ministar turizma Darko Lorencin neće u kolovozu otkriti rupu iz srpnja za koju je iznenađujuće ustvrdio da postoji već 40 godina, kao da je riječ o kakvom bermudskom trokutu, gdje u srpnju turisti tradicionalno nestanu i nitko im ne može ući u trag. On se barem ima čemu nadati. Sve će biti bolje u resoru ako ugrije sunce. 

   Priča o odmoru Vlade svake se godine ponavlja, ali su sada neke stvari ipak drugačije. Ovog ljeta nitko neće dežurati. Prošle godine su dežurali Slavko Linić i Željko Jovanović, ali njih više nema, pa nema ni dežurstva. Osim toga, po prvi put se događa da Vlada ide na odmor s priznanjem kako ne zna što će raditi na jesen. Znaju da moraju provesti još jedan rebalans proračuna, iako su po broju rebalansa prestigli sve dosadašnje Vlade zajedno. Međutim, ne znaju kako će to napraviti. Kresat će službenicima plaće iznad 10.000 kuna, ali ne svima linearno, već samo nekima. Kojima? Koliko? To se još ne zna. Ne zna se u stvari ni kome će rezati, jer ministar Mrsić manje plaće najavljuje svima, Lalovac samo one od 10.000 kuna. S njima pak ne slaže Grčić, koji kaže da se neće rezati plaće već prekovremeni sati i dodatni troškovi. 

  Zato je dobro što idu na godišnji. Možda se sretnu negdje na nekoj plaži i pod suncobranom dogovore kome će i koliko uzeti kako bi još malo sačuvali vlast, održali proračun i prikrili vlastiti neuspjeh. Nakon svih gafova, kontradiktornih izjava i pogubljenosti u vođenju države preostaje samo konstatirati. Brzo će jesen. Nisu samo oni na odmoru, već i 4,4 milijuna ljudi u Hrvatskoj. Odmorimo se od Vlade. Zaslužili smo.