Najviše sreće, jer im samo ona može pomoći, svakom od 320.920 građana Hrvatske čiji su računi blokirani jer su ukupno dužni 30,14 milijardi kuna. I kojih je svaki mjesec za tisuću više. Njima bi i nula na računu u 2015. godini bila ravna jack potu!

  »Ne više robovi, nego braća i sestre«, molio je i papa Franjo, neka ga Bog poživi u borbi protiv suvremenog ropstva i trgovine ljudima, a hrvatski biskupi poslušaju i slijede u njegovoj razboritosti i skromnosti.

  Sretno i našoj Kolindi i našemu Ivi koji su u ove blagdanske dane upregli svoje saonice i, haj li, haj lo, po smrznutoj Lijepoj našoj jezdili ne bi li se 11. siječnja uspeli na čarobni brijeg Pantovčaka. Svako dobro i njihovom neželjenom djetetu, Sinčiću Ivanu Viliboru, koji ih sada sa smješkom promatra na zasluženom odmoru koji pripada svakom poraženom pobjedniku.

  Bit će veselo i sretno bilo premijeru Zoranu Milanoviću i njegovom izazivaču Tomislavu Karamarku koji će do kraja godine ukrstiti koplja a jedan od njih dvojice dobit će mandat za sastav nove vlade. Unaprijed čestitam onom drugom. Ni ja u ovoj našoj Diletantiji nemam takvog neprijatelja kojemu bih poželio dužnost hrvatskog premijera.

  Svim stanovnicima Remetinca, bivšim, sadašnjim i budućim, da svoje bogato iskustvo stečeno na tom našem prestižnom sveučilištu unaprijede i povežu svoja ugledna imena u Alumni Alma Mater Remetinec. Kako bi svaki novoprimljeni član mogao položiti barem 10 milijuna kuna kaucije za privremeni prekid školovanja.

  Intendantu HNK Ivana pl. Zajca Oliveru Frljiću, u kojem su neki prepoznali ustaškog intendanta Žanka, želim da ako ima hrabrosti u riječki teatar vrati Žarka Radića Jastreba koji bi se na radost Slobodana Prosperova Novaka s takvima znao obračunati. Baš kao i s onim njegovim Marinom Blaževićem, u stvari japanskim veleposlanikom kod Ante Pavelića. Sretno bilo i Bojanu Glavaševiću, da može slobodno hodati ovom zemljom i otići na grob svoga oca u Vukovar. I da poruka »Heroj a ne zločinac« više ne mora nikada biti aktualizirana na pročelju bilo kojeg kazališta.

  Zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću koji je odavno shvatio da rad oslobađa (»Pa ne mislite valjda da su nacisti bili skroz blesavi?!«) želim da i 2015. provede kao volonter Crvenog križa i pomaže poplavljenima. Ako ga više ne budu birali u metropoli, nakon ovog iskustva imat će velike šanse da se kandidira u Gunji.

  Riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu bilo sretno i berićetno u nastojanju da Rijeka postane europskom prijestolnicom kulture, pa koliki god nam prirez bio. I da i ubuduće nastavi služiti građanima a ne svojoj stranci, ma gdje ona bila, na vlasti ili u oporbi, i ma koliko je bilo. Njegovom prethodniku i bivšem SDP drugu Slavku Liniću svako dobro, da ga ne pogodi neki novi Milanovićev metak. I da sa svojom nezavisnom listom uđe u Sabor, jer bez tako rijetke političke zvijeri ta bi džungla uistinu bila prazna. Baš kao i bez Vladimira Šeksa koji nikada nije ostao bez teksta na radost viteza tužnog lika koji bi u 2015. radije čitao njegove memoare nego udisao smrad Araličinih trulih lešina.

  And last but not least, svim Riječanima želim da sljedeću Novu ne dočekaju na svojoj žili kucavici, Korzu, već u svome stoljetnom srcu, na novoj Kantridi. I da taj novogodišnji vatromet u 2016. godini bude uobičajena pojava kad god na »Maloj Areni« zaigraju nogometaši »Rijeke«. Forza Fiume!