Sizifovim poslom čini se namjera Vlade da u roku od godine dana smanji mirovine za sedam tisuća branitelja pripadnika HVO-a iz BiH koji su krajem devedesetih prošlog stoljeća milosrdnom državnom politikom Zagreba dobili potvrde da su ranjeni na južnom bojištu u Hrvatskoj.

Stoga bi u očekivanom graktanju i medijskoj buci s obje strane granice vrlo lako mogao ostati nečujan i nevidljiv glavni motiv zbog kojeg državna administracija s pravom reagira. Radi se o nespornoj činjenici da su rješenja na temelju kojih su proteklih petnaestak godina dotični ostvarili status hrvatskog branitelja i primali nemali novac naprosto lažna! Niti je na južnom bojištu moglo biti ranjeno deset tisuća boraca, niti se toliko ljudi s one strane granice borilo na ratištima s ove, niti su ti i takvi evidentirani u registru hrvatskih branitelja. 

Naprosto tada se iz ovih ili onih razloga u Hrvatskoj vodila takva politika, proračun je nekima bio jednak stranačkoj čarapi iz koje su se nemilice kupovali glasovi birača nezasluženim privilegijama, dok nije izmišljena Fimi medija kako bi se slio i u privatne odabrane džepove. Čak ako je netko i imao plemenitu namjeru pomoći onima koji su uistinu ratovali protiv zajedničkog neprijatelja, napravio je to na najgori mogući, samoubilački način. 

Službeni Zagreb tako je bjelodano priznao svoju izravnu umiješanost u rat u BiH, jer da nije zapovijedao tim snagama ne bi ih ni zbrinjavao kao ratne veterane. Štoviše, moglo bi se čak reći da se radi o svojevrsnoj stranačkoj vojsci, jer su rješenja potpisivali nekadašnji generali i visokopozicionirani politički članovi HDZ-a. Također, još je pogubnije što je takvom odlukom u neravnopravni položaj stavljeno isto toliko, sedam tisuća njihovih suboraca iz HVO-a, koji također dobivaju mirovinu iz hrvatskog proračuna, ali međudržavnim ugovorom, kao stradalnici rata u BiH, koje su znatno manje od onih lažnih invalida južnog bojišta. Dakle, ni među Hercegovcima, kao ni med cvijećem, nema pravice. 

I da i ovaj kostur kao i svi koji su poispadali iz našeg domovinskog ormara, zasmrdi do neba, pobrinuli su se i neznani oni ratni heroji i domoljubi koji su iskoristili priliku kada je dio rješenja »nestao« iz državnog arhiva da osim mirovine na sudu potraže i ostala braniteljska prava, tužeći na sudu državu za koju su navodno bili spremni poginuti, za milijunske iznose! Tako je eto neslavno završila još jedna ratna epopeja pretvorivši se u otvorenu pljačku Hrvatske, u svakom pogledu, barem moralno, razornije i od one krvave »srbočetničke«. 

Zato ovih 500 milijuna kuna ne bi trebalo biti samo pitanje matematike i uštede u proračunu, već najprije katarze za potkradanje vlastite države kao krave muzare. I poučak da se krive drine ne mogu ispravljati lažnim braniteljskim statusima. 

Sada vidimo kako to završava. Ruskim ruletom.