Nakon jučerašnje izjave predsjednika kluba zastupnika HDZ-a Branka Bačića, jasno je da će uskoro biti raspisani unutarstranački izbori u HDZ-u.

On je, naime, javno potvrdio da je ispravno tumačenje stranačkog statuta iz svibnja 2018. ono koje govori o tome da mandat aktualnom predsjedniku stranke Andreju Plenkoviću istječe 17. travnja.

Što pak znači da izbori za tu funkciju moraju biti gotovi najkasnije 17. ožujka. Dakle, najkasnije za dva mjeseca.

Znači, jako skoro. A to onda stavlja i aktualno vodstvo stranke i njene protivnike u priličan vremenski cajtnot.

Ovi prvi će u vrlo kratkom vremenu morati uskladiti svoje državne, europske i stranačke obveze, ako je tako nešto uopće moguće, dok će ovi drugi morati jako požuriti sa svojim već započetim pripremama za pokušaj Plenkovićevog detroniziranja.

Aktualni predsjednik stranke tako će se vrlo skoro naći u situaciji u kojoj će se jedan dan u Bruxellesu s Ursulom von der Leyen baviti budućnošću EU-a i Brexitom, a već drugi u nekakvom vatrogasnom domu u provinciji uvjeravati okupljene članove da je on i dalje najbolje rješenje za čelno mjesto u stranci, a samim tim i u državi.

A onda treći na Markovu trgu kao premijer rješavati brodogradnju, Agrokor i katastrofalno stanje u Hrvatskim željeznicama. Isto vrijedi i za ostale članove Vlade koji imaju ambicija biti dužnosnici u HDZ-u. I oni će morati uskladiti EU, Vladu i stranku, što će biti vrlo teško. A sve to skupa će, čak i u najboljem slučaju, destabilizirati stranku. Naime, svaki izbori su situacija u kojoj ambicija ide na ambiciju, od temeljnog ogranka do samog stranačkog vrha.

U HDZ-u će biti tvrdih izbornih bitki koje nemaju nikakve veze je li netko za Plenkovića ili za nekog od njegovih protivnika. Naravno, moguć je i izlaz o kojem se priča u stranačkim kuloarima. A taj bi bio da aktualno vodstvo HDZ-a izbore za predsjednika pomakne što ranije kako bi protivnicima oduzeli vrijeme potrebno za međusobni dogovor i ujedinjenje oko toga da svi skupa u drugom krugu podrže Plenkovićevog izazivača.

Statut, kako je sada protumačen, govori o tome da se izbori za predsjednika stranke moraju dovršiti do 17. ožujka. Ali ne govori kada bi se oni najranije mogli raspisati. To pak znači da je teoretski moguće da članovi HDZ-a glasaju za predsjednika stranke možda već i u veljači. To bi prevedeno značilo da bi Plenković možda mogao zaigrati jako riskantnu igru.

Održati blic izbore za predsjednika stranke. A nakon eventualne pobjede, s novim izravnim mandatom svih članova HDZ-a, utjecati na ostatak izbornog procesa. Točnije, na izbore predsjednika županijskih organizacija i prvog čovjeka HDZ-ove organizacije u Gradu Zagrebu.

Medutim, i tu postoji kvaka. Iz kruga Plenkovićevih stranačkih protivnika može se čuti da je u tijeku stvaranje neformalne grupacije u kojoj su neki članovi predsjedništva stranke i šefovi županijskih organizacija.

A ta bi grupacija, ako joj se neki datumi ili neka druga rješenja neće svidjeti, mogla sa svojim ljudima u stranačkim tijelima možda i podržati, ali moguće i odbiti ili čak promijeniti Plenkovićev prijedlog.

Ako bi već oko toga na sjednici Nacionalnog vijeća došlo do otvorenog sukoba, to znači da bi mogli biti svjedoci izbora nalik onima iz 2002. kada su se za čelno mjestu u HDZ-u borili Ivo Sanader i Ivić Pašalić. A oni su bili, blago rečeno, uzbudljivi.

Velika je nepoznanica i to što će prvi put kroz unutarstranačke izbore HDZ moguće smijeniti svog predsjednika u vrijeme kada je stranka na vlasti i kada je ovaj ujedno i premijer. Nakon što je prije tri i pol godine HDZ srušio svoju Vladu, sada smo svjedoci novog presedana u vladajućoj stranci. Mogućnosti da smijene vlastitog premijera.

A nakon što to sve odrade, kakav god na kraju bio ishod, praktički nekoliko mjeseci nakon toga slijede im parlamentarni izbori gdje bi ih mogla dočekati ujedinjena oporba. A za cijelu ovu komplikaciju kriv je statut stranke. Da je bilo samo malo više mudrosti u proljeće 2018,, ova se neugodna situacija lako mogla izbjeći.