Jeste li za Odvažno za Hrvatsku ili za Opciju za promjene? Ako niste članovi HDZ-a, na vas se ne odnosi sljedeće pitanje za koga ćete glasati, a ako spadate u jednog od 211.492 nositelja knjižice, koliko navodno broji stožerna hrvatska stranka, znate li tko je to odvažan, a tko za promjene, gdje se krije Andrej, a gdje Miro?

Unutarstranački izbori u HDZ-u ušli su u završnu fazu i djelomično se vremenski poklapaju s onim američkim, za demokratskog izazivača Donalda Trumpa. Ono što karakterizira hrvatsku kampanju žestoka je izmjena vatre između dvije zaraćene strane tijekom dana i večeri da bi u jutarnjim satima nastupio prekid vatre, a vojskovođe se pretvorile u mirotvorce.

I koliko god nas iz OZH i OZP zorom pokušavali uvjeriti kako su svi oni samo HDZ te će tako ostati i nakon 15. ožujka, svako novo granatiranje koje uslijedi prekomjerno je, a ne štede se ni civilni ciljevi osobnog dostojanstva.

Bilo kako bilo Plenković i Kovač razmjenjuju najteže kalibre, baš kao i njihovi glavni stožeri, da bi onda netko od njih nakratko mahnuo bijelom zastavom. Nervoza je razumljiva, ulog je velik, bez obzira na sakupljene potpise nitko ne može staviti ruku u vatru da će tek tako pobijediti, pogotovo što je apstinencija hadezeovaca izuzetno visoka, jer je, sudeći po zadnjim izborima, iznosila više od pedeset posto. Hoće li dvojica kandidata povećati izlasnost na ovim neposrednim izborima po principu »jedan član, jedan glas« ili će »bratoubilački rat« povećati apstinenciju, teško je naslutiti u ovom trenutku.

Pogotovo zato što pogled izvana ne vidi nekakve suštinske razlike, pa se s pravom možemo upitati što to bitno drugačije za budućnost nude Andrej Plenković i Miro Kovač, što to jednog krasi, a drugom nedostaje? I jedan i drugi, baš kao i svi prije njih, pozivaju se na Franju Tuđmana onako kada i kako im to odgovara. Plenković slovi kao neki »lijevi desničar« no ni Kovač ne spada u desne ultrase, u HDZ-u bismo u tu kategoriju svrstali mnoge prije njega.

I što to Kovač zamjera Plenkoviću? Možda da je ukinuo pozdrav ZDS, kad nije. Koaliciju s Pupovcem i manjincima s kojima su sjedili i u Vladama premijera koje je i on sam servisirao? Istanbulsku konvenciju koja ionako nije nikakav strateški dokument, a u Hrvatskoj je ostala prazno slovo na papiru sudeći po porastu obiteljskog i svakog drugog nasilja nad ženama? Uhljebe i klijentelizam koje je godinama bez riječi gledao izbliza ako ne i sam u svemu sudjelovao kao član Nadzornog odbora državne Hrvatske poštanske banke? Gubitak predsjedničkih izbora? Strahovladu? Štogod!

Još su manje vidljive razlike između OZH i OZP kad se spustimo stepenicu niže, njihovih kandidata Tome Medveda i Ivana Penave za zamjenike predsjednika. Medveda, čije ministarstvo financira brojne projekte koje izravno proturječe povijesnoj istini, poput Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, valjda nitko ozbiljan ne može nazvati »lijevim desničarem« zbog toga što je dio Plenkovićevog tima. Između njega i Penave nikada nije bilo nikakvih verbalnih a kamo li ideoloških nesporazuma.