Jedan od glavnih protukandidata Andreja Plenkovića za vodeća mjesta u HDZ-u, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji se natječe u grupi s Mirom Kovačem i Davorom Ivom Stierom za mjesto zamjenika predsjednika HDZ-a, jučer je izjavio da će otići iz stranke ako, praktički, njihova struja ne pobijedi.

U potpuno defanzivnom istupu, rekao je: »Prirodno je da će doći do povišenja temperature, no nipošto do strateških poremećaja koji će rascijepati stranku. No, ako za neke stvari ne pronađemo suglasje unutar HDZ-a, nemam više tamo što tražiti. Ako stranka nema načina kako osuditi nekoga tko je sravnio Vukovar sa zemljom, nemam što tu tražiti, ako ne nađe načina kako oživjeti hrvatsko selo, sutra sam vani.« Penava s Kovačem i Stierom čini dosad jedinu deklariranu opoziciju Plenkoviću, no već računa kako će izbore izgubiti, i onda još i otići.

Postavlja se pitanje kako to da je trojac istaknuo kandidaturu za tri mjesta – predsjednika, zamjenika i jednog potpredsjednika, kad se ukupno bira šest ključnih ljudi za stranku. Naime, HDZ će birati ukupno četiri potpredsjednika, a Plenkovićeva opozicija istaknula je zasad samo »tri mušketira«. Da se radi o pobjedničkom projektu, izašli bi sa svih šest kandidata i pokušali »okupirati« cijeli vrh stranke. Idu u revoluciju, a sablje su im još u skladištu pod ključem.

Nadalje, prijetnje odlaskom, osim što su bazično luzerske, automatski otvaraju i pitanje – kuda ide Penava, i njegov tim, ako izgube izbore. Škori? To pokazuje da je cijela kandidatura odigrana s figom u džepu. Nažalost, mada Andrej Plenković vodi vladu koja je ostala bez 14 od 20 ministara, i to velikom većinom zbog korupcijskih afera i skandala, a drugim dijelom jer premijer nije uspio kontrolirati koalicijskog partnera (Most), što mu također nije nikakav kompliment kao lideru, on ozbiljnu opoziciju čini se – nema. Barem ne u stranci.

Van stranke je nešto drugo, tu Škorin »pokret« može poprimiti ozbiljnije namjere ukoliko Plenković dobije povjerenje da nastavi voditi HDZ. No, opet je pitanje: u kojem sastavu?

Čini se da na desnici cvjeta tisuće cvjetova – jedno je umjerenjačka Plenkovićeva ekipa preostalih ministara relativno moderne orijentacije, drugo je ekipa Kovač-Stier-Penava, treće je Škorin magloviti populistički pokret s nejasnim ciljevima; a van sustava, na obodu političkog spektra su i sve one manje grupacije desničarskih strančica, raznih oblika suverenista, od Hrvoja Zekanovića preko Ruže Tomašić do Zlatka Hasanbegovća i, po novome, Mosta koji je napokon iskazao svoje usmjerenje nakon podrške Škori.

No, kao u reklami za noževe (gle slučajnosti sa sabljama iz prvog čina): »Ali to još nije sve« – kao šlag na torti pojavit će se na kraju i Tomislav Karamarko, koji do Uskrsa planira »uskrsnuti«.

Iz svega izgleda da desni korpus nije naučio baš nikakvu lekciju iz toliko nedavnih predsjedničkih izbora: višak kandidata raspršuje glasove i pobjeđuje suparnik. Jednako kao što je između suprotstavljenih Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore prije samo nekoliko tjedana pobijedio Zoran Milanović, glatko bi u pobjedu mogao sada uklizati i Andrej Plenković na unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

Svi su ostali, kao njegova opozicija u stranci, radikalno desno u odnosu na njega i potpuno je logično da će si međusobno »pojesti« glasove najprije na izborima u stranci sredinom ožujka u konkurenciji Kovač-Karamarko, a onda poslije na parlamentarnim izborima jednako tako. Osim ako se na kraju ne ujedine Karamarko, Kovač, Stier, Škoro i suverenisti, svi zajedno protiv Plenkovića na izborima za Sabor.

No, tada će to morati činiti kao disidenti, a svi izbori dosad uvijek su pokazali da birači disidente ne vole, dapače, kažnjavaju ih.