Nakon što je čestitao Zoranu Milanoviću na pobjedi, Andrej Plenković najavio je tvrdu kohabitaciju s novim predsjednikom Republike. I potom se praktički odmah bacio na izbore u HDZ-u gdje ga se smatra favoritom u utrci za poziciju prvog čovjeka stranke jer bi članstvo moglo glasati racionalno, ne želeći ugroziti vlast mijenjanjem premijera.

Medutim, ishod utrke za drugog čovjeka stranke neće ovisiti o racionalnom promišljanju. Naime, za zamjenika predsjednika u HDZ-u se često glasa srcem. Prije 20 godina, na saboru na kojem je Ivo Sanader prvi put postao predsjednik stranke, njegova je zamjenica postala Maja Freundlich.

HDZ je tada bio podijeljen na sanaderovce i pašalićevce i veliki je dio izaslanika došao u »Lisinski« s jasnom namjerom za koga će glasati, ili za Sanadera i njegove ljude ili za Ljerku MIntas Hodak i ostale Pašalićeve kladrove. Međutim, i u tako strogo kontroliranim uvjetima, Freundlich, koja nije pripadala ni jednoj strani, svojim je govorom zaradila simpatije prisutnih. Slična se stvar dogodila i 2012. kada je, također potpuno iznenađujuće, za zamjenika predsjednika izabran Drago Prgomet.

Situacija se sada utoliko promijenila po tome što pobjeda Ivana Penave ne bi bila nimalo iznenađujuća. Tu je promjenu uzrokovala činjenica da će hadezeovci prvi put za ovu funkciju glasovati na izravnim izborima. Što znači da se bilo stranke može puno lakše i preciznije unaprijed opipati. A da je Penava iznimno popularan, vidjelo se i na nedavnom skupu u Splitu gdje je vukovarski gradonačelnik dobio ogroman pljesak. Po nekima, čak i jači od onog koji je dobio sam Plenković, ili barem jednako tako glasan.

Penava je popularnost zaradio kontinuiranim protivljenjem politici vrha stranke čiji je vrhunac uslijedio kada je krajem 2018. organizirao veliki prosvjedni skup u Vukovaru. Na očitoj nepravdi, odnosno činjenici da svi počinitelji ratnih zločina koji su se dogodili prilikom opsade i nakon pada Vukovara nisu kažnjeni, Penava je izgradio pravi pokret otpora unutar HDZ-a. Naravno, i dalje ostaje otvoreno pitanje je li neprocesuiranje zločina pravi uzrok cijele priče, ili tek samo njen povod.

U svojim je akcijama otišao puno dalje od Mire Kovača i Davora Ive Stiera s kojima je prije nekoliko dana sklopio savez protiv Plenkovića. Svoje su disidentstvo i Stier i Kovač platili smjenama s pozicija političkog i međunarodnog tajnika, čime su ostali i bez članstva u Predsjedništvu stranke. S druge strane, za puno jače protivljenje Plenkoviću, Penava ne da nije bio kažnjen, nego je na samom kraju izborne kampanje Kolinde Grabar -Kitarović bio pozvan kao svojevrsni spasitelj. Nije lako kazniti gradonačelnika Vukovara.

Ako Penava zaista pobijedi, postavlja se pitanje njegovog budućeg odnosa s Plenkovićem. I dosad je predsjednik stranke imao prilično zategnut odnos sa svojim zamjenikom. Iako je Milijan Brkić podržao izbor Plenkovića za predsjednika stranke u srpnju 2016. godine, njih su dvojica vrlo brzo ušla u pravi politički okršaj. On istina nikad nije preliven u javnost, i jedan o drugom nisu javno govorili na bilo kakav pogrdan način, ali iza pozornice stvari su, blago rečeno, bile, a vjerojatno su još i uvijek, daleko od prijateljskih.

Sada se Brkić gotovo sigurno neće ponovo kandidirati za funkciju zamjenika predsjednika stranke, ali s Penavinom pobjedom, ako do nje dođe, Plenković će ponovo na toj poziciji imati snažnog oponenta. Tako da bi pred predsjednikom Vlade i HDZ-a – naravno ako ostane na čelu stranke – moglo biti razdoblje u kojem će biti sudionik dviju paralelnih, prilično tvrdih kohabitacija. Jedne s Milanovićem, koja će biti javna i transparentna, i druge s Penavom koja će biti nešto diskretnija. Ali vrlo moguće i puno teža.