Za drugi krug predsjedničkih izbora 5. siječnja možda će najvažnije biti ono što izjavi najveći gubitnik prvoga kruga, Miroslav Škoro.

On se dosad ne izjašnjava javno porukom svojim biračima koga da podrže u drugom krugu, neformalni šef njegove kampanje Velimir Bujanec ogorčen rezultatima uzeo je godišnji odmor i demonstrativno otišao sa scene, no ankete pokazuju da bi od njegovih 24,4 posto glasova u prvom krugu, dvije trećine mogle otići Kolindi Grabar-Kitarović, a trećina ipak – glede i unatoč Bujancu – Zoranu Milanoviću.

Iako bi se kao vrag tamjana morao čuvati komplotiranja sa Škorinim ljudima, da mu se ne dogodi kakva snimka kao pred izbore 2016. godine, kad se u nekom zakutku našao s Klemmom i šatorašima te izgubio izbore, činjenica je da pobjednik prvoga kruga, ljevičar Zoran Milanović, svojim postizbornim istupima već kreće na put po Škorine glasove.

Predstavlja se kao zaštitnik nacionalnih interesa Hrvatske, nadstranački državnik koji može sa svima, maše barjacima, a s obzirom da pobijediti može samo ako mu izborni apstinenti ne poremete planove, Milanović otvoreno počinje igrati i na kartu preuzimanja dijela Škorinih glasova.

U njegovu stožeru, dapače, misle da imaju velike šanse da uzmu možda i većinski postotak iz tog bazena, i to na temelju činjenice da Škoru u velikoj mjeri podržavaju mladi, čak i urbani mladi ljudi u gradovima.

Treba samo pogledati rezultate u Zagrebu, gdje je Škoro prestigao kandidatkinju HDZ-a, a s obzirom da su glasovi mladih obično protestni glasovi, u Milanovićevu timu misle da dio tih birača lako mogu dobiti u drugom krugu.

No, što ako protestni glasovi u drugom krugu ostanu kod kuće?

To će za njega u drugom krugu biti ključno.

Tada će ta matematika ostati bez učinka.

A jedino što Milanovića može učiniti pobjednikom i osobom koja osvaja putovanje na Pantovčak, jest masovna mobilizacija nezadovoljnih, protestnih glasača koji će na svojim listićima zaokružiti – promjenu.

Paradoksalno, ali da bi ostala na Pantovčaku, i sama Kolinda Grabar-Kitarović mora se u drugom krugu pokušati izboriti za promjenu: naime, rast Milanovića koji je u ove izbore doslovno krenuo od nule kao »bivši«, a ipak je pobjednik u prvom krugu, s glavnom izbornom porukom o tome da su »ratovi gotovi«, jasno pokazuje da većina birača želi odmak od starih podjela, od priča o Drugom svjetskom ratu, o Domovinskom ratu, pa čak i o Vukovaru i braniteljima.

Stasala je nova generacija birača, rođeni 1991. godine danas već imaju 29 godina, a pravo glasa imaju djeca rođena 2001. godine.

Ako misli ostati u igri, Kolinda Grabar-Kitarović i sama mora prestati otvarati te teme. Javnost je njima zasićena, a čak su i birači HDZ-a glasom za Miroslava Škoru u prvom krugu jasno govore o tome.

Iako je iza Škore stajala čvrsta desnica, on se zapravo promovirao kao kandidat neopterećen ratovima i pitanjem gdje si bio ‘91., i zato je dijelu mladih i bio prihvatljiv.

Da bi Grabar-Kitarović dobila drugi mandat, ona zapravo u ova dva tjedna mora postati »novo lice«. Milanović je u tome uspio, rehabilitirao se. Škoro je uspio skoro. A stare matrice više ne igraju.

U tom smislu veliku ulogu u drugom krugu 5. siječnja mogle bi igrati debate.

Do njih će očito doći, na zadovoljstvo publikuma koji je debatu u prvom krugu popratio s čak 700.000 gledatelja, a samo jedna kriva riječ može pokopati kandidate.

Pritom će se Milanović morati čuvati vlastite agresivnosti.

Sklon je ruganju suparnicima, a protukandidatkinja mu je žena, stoga je i jedna aluzija dovoljna da se pokaže vulgarnim, i to je za njega možda najveća opasnost za ta sučeljavanja.

Možda bi htio biti mangup, ali ne u ovoj kombinaciji.

S druge strane, kandidatkinja HDZ-a mora ostati potpuno koncentrirana, i najbolji pristup koji može imati jest onaj u kojemu ponekad doista i jest jaka, a to je »štrebersko« držanje, forsiranje glavnih poruka, uz što manje digresija koje je mogu odvesti u nove gafove.

No najvažnije, da bi dobili Škorine glasove koji će presuditi, jedan i drugi moraju imati sličnu retoriku jer među Škorinima je ipak bilo najviše neodlučnih birača centra.

Zato će se Milanović i Grabar-Kitarović zapravo u debatama morati – približiti. A presudit će njihov osobni stil.