Za razliku od pravih ratova koji počinju teškom artiljerijom, ovi politički njome završavaju. Shvatila je to i aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, izvukla haubice i sve raspoloživo topništvo ne bi li taktikom spaljene zemlje pripremila teren za nedjeljne izbore.

No zaboravila je Vrhovnica koja rado ide među vojnike da od artiljerije, podbaci li, znaju stradati i vlastiti vojnici, i nije ih malo koji su skončali od »prijateljske vatre«. Pravu je bombu ispalila Kolinda Grabar-Kitarović prozvavši na HTV-om sučeljavanju predsjedničkih kandidata tajne službe za korupciju!

Od te detonacije valjda je oglušilo ostalih desetero pretendenata na Pantovčak pa nitko nije reagirao ne vjerujući valjda vlastitim ušima da se predsjednica diči svojom borbom protiv korupcije u sigurnosno-obavještajnom sustavu!

Što su Kolinda Grabar-Kitarović i njezin izborni stožer htjeli time postići, gotovo nikome nije jasno. Tajne službe uvijek su sklizak teren, jer se radi o ljudima i aparatu koji bi trebali biti prva crta bojišnice u zaštiti nacionalne sigurnosti, ticalo se to prijetnji izvana čiji je cilj destabilizirati državu ili kriminala i zločinačkih organizacija koje imaju namjeru to činiti iznutra.

Barem građani tako percipiraju i vide posao agenata i špijuna kojima ne znamo ni imena niti poznamo lika, ali s pravom pretpostavljamo da taj posao moraju raditi sposobni i inteligentni ljudi, koji po definiciji moraju biti »good guys«.

Javno prozvati taj i takav sustav, te i takve osobe za korupciju, znači priznati da je sama suština države koja je dopustila da se to dogodi potpuno trula!

Otežavajuću okolnost za Kolindu Grabar-Kitarović predstavlja opis njezinog radnog mjesta predsjednice RH, jer upravo ona i premijer imaju najveće ingerencije nad sigurnosno-obavještajnim sustavom, od kadroviranja do kontrole posla koji svakodnevno obavljaju.

Ako je pet godina trebalo Kolindi Grabar-Kitarović da shvati kako je nešto trulo u državi Hrvatskoj, onda nije dorasla obavljanju funkcije predsjednice. Ako je i prije ovih izbora uočila korupciju, onda je morala reagirati u skladu sa svojim predsjedničkim ovlastima ili barem kao i svaki građanin ove zemlje koji je dužan prijaviti sumnju na korupciju nadležnim tijelima.

Nije da u svome mandatu nema iskustva s tajnim službama Kolinda Grabar-Kitarović, već na samom početku je došla u konfrontaciju s tadašnjim ravnateljem SOA-e Draganom Lozančićem nikad ne objasnivši javnosti zašto je dotični »izgubio njezino povjerenje«.

U javnosti se tada nagađalo da je predsjednica bila kolateralna žrtva tajnih službi koje su »obrađivale« njezinog donatora i organizatora rođendanskih proslava Zdravka Mamića koji je danas u bijegu od hrvatskog pravosuđa i nepravomoćne presude od šest i pol godina zatvora.

Uoči ovih predsjedničkih izbora predsjednica je razriješila dužnosti svog savjetnika Matu Radeljića koji je javno obznanio kako mu je jedan od visokopozicioniranih službenika SOA-e otvoreno prijetio pokuša li joj nanijeti političku štetu.

I sada, u samom finišu kampanje, Kolinda Grabar-Kitarović proziva tajne službe za najteži grijeh koji im se može staviti na teret, korupciju!

Može sada predsjednica vrdati i mrdati kako je mislila na Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju i već zaboravljeni slučaj Grdić/Preost koji čeka pravomoćnu presudu, no onako kako je to rekla na sučeljavanju dovodi u sumnju i SOA-u čiji je ravnatelj Daniel Markić poslao očitovanje saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

U svakom slučaju, bez obzira na izbore, optužbe o korupciji u tajnim službama treba raščistiti bez obzira na to ušla li Kolinda Grabar-Kitarović u drugi krug predsjedničkih izbora ili iz njih ispala.

Pokaže li se da je Kolinda Grabar-Kitarović prekomjernim granatiranjem tajnih službi željela utjecati na ishod ovih izbora, drugi mandat nije ni zaslužila.

Djeca se ne bi smjela igrati vatrom, a odrasli javno izgovorenom riječju. Naravno, ako im je stalo do časti.