Andrej Plenković u zadnja je dva dana dobio podršku gotovo svih HDZ-ovih županijskih šefova. Aktualnom šefu HDZ-a veliki je to korak prema njegovoj namjeri da još četiri godine bude na čelu stranke.

Veliki dio onih koji su jučer i prekjučer javno rekli da žele da on i dalje vodi HDZ, smatraju da je njegov ostanak na čelnoj poziciji daje najbolja jamstva da HDZ ostane na čelu države nakon parlamentarnih izbora.

Oni se jako dobro sjećaju kako je Plenković već jednom izvukao HDZ iz jako teške pozicije. Čelno mjesto u stranci preuzeo je u ljeto 2016. nakon fijaska Tomislava Karamarka u pokušaju da presloži Vladu.

Samo dva mjeseca kasnije HDZ je pod njegovim vodstvom pobijedio na parlamentarnim izborima. Plenković je čak kasnije uspio u onome u čemu Karamarko nije, da presloži Vladu nakon što je iz nje izbacio Most.

Tako da rezon onih koji ga od vlastite volje podržavaju u velikoj mjeri drži vodu. A taj je da s njim imaju veće šanse za pobjedu na državnim izborima nego s nekim od njegovih protukandidata.

Međutim, lako je moguće i da su neki od onih koji ovih dana iskazuju podršku aktualnom šefu stranke, to napravili ne baš iz tako čistog uvjerenja. Pa nije nemoguće ni da ovako masovno iskazivanje podrške izazove suprotan učinak. Da dođe do revolta običnih članova na terenu. Kao prvo, ima puno njih koji ni na koji način nisu izravno povezani sa svojim gradskim ili županijskim čelnikom. Stoga ih to što on kaže ni na jedan način ne obvezuje da ga poslušaju. Osim toga, ako se pročuje da neki od županijskih čelnika možda i nisu baš punim srcem podržali Plenkovića, njihovi stranački kolege u gradu ili županiji mogli bi biti dodatno revoltirani. I u većem broju glasovati protiv Plenkovića. 

Međutim, pitanje je za koga? To je već malo veća nepoznanica. Naime, dok Plenković obilazi teren kao predsjednik stranke, njegovi su protukandidati potpuno nevidljivi. Naravno, u trenutku kada izbori još uvijek nisu raspisani oni nemaju formalne podloge da se na službenim skupovima obraćaju stranačkom članstvu. Predsjednik stranke tu je u velikoj prednosti. Ali to ih pak ne sprečava da se pojavljuju u medijima, da se očituju o aktualnim političkim događajima, čak i onima koji nemaju nikakve izravne veze s unutarstranačkim izborima. Da jednostavno budu vidljivi.

Dojam je da su Plenkovićevi protivnici mogli i puno bolje iskoristiti razdoblje svog disidentskog statusa. Naravno, nije to lako jer u Hrvatskoj predsjednik svake stranke ima gotovo faraonski status.

Dovoljno je samo pogledati što se događa u HSS-u gdje šef stranke, nakon gafa zbog kojeg bi trebao napustiti aktivnu politiku, sada zabranjuje stranačkom članstvu da mu zbog toga uputi i najmanju kritiku.

Stoga su i Davor Ivo Stier i Miro Kovač imali jako sužen manevarski prostor. Ali čini se da su ga i takvog mogli bolje iskoristiti. A posebno sada kada je do izlaska HDZ-ovaca na birališta tek nešto više od mjesec dana.

Čini se da daleko najbolje ovo vrijeme koristi vukovarski gradonačelnik Ivan Penava koji se jedini usudio javno govoriti o entuzijazmu lokanih HDZ-ovih šefova. Ako se još u obzir uzme činjenica da je s prošlogodišnjim prosvjedom u Vukovaru dobio na vidljivosti, bilo bi pravo čudo da ne postane zamjenik predsjednika HDZ-a. Što je funkcija koja ga u ovom trenutku čini se najviše zanima.

Plenković je prije tri godine izvukao HDZ iz jako teške situacije. Sadašnja također nije nimalo lagana, za što i on sam snosi dio odgovornosti. Nekoliko njegovih neforsiranih pogrešaka otvorilo je prostor njegovim stranačkim i izvanstranačkim protivnicima.

Međutim, i nakon neuspjeha na europskim i poraza na predsjedničkim izborima, znatan dio članstva i dalje smatra da im je on najbolji jamac za pobjedu na parlamentarnim izborima. Njegovi protivnici imaju šansu samo i jedino ako kritičnu masu članstva uvjere da bi oni to lakše ostvarili.