Nakon što predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović danas i formalno, ma što to točno značilo, objavi da kreće u pohod na još jedan petogodišnji mandat, vodeći ljudi HDZ-a konačno će odahnuti. I to ponajviše zbog toga jer više neće morati odgovarati na pitanja novinara o tome znaju li kada će šefica države konačno objaviti svoju kandidaturu.

Naime, iako je ona to već više puta napravila – prvi put još 5. kolovoza u Kninu, a zadnji neizravno prošlog vikenda u Jelenju – u javnosti je stvoren nekakav dojam, u najvećem dijelu umjetan, da predsjednica još uvijek ni sama nije na čistu oko ulaska u još jednu utrku za Pantovčak. Sada je i ta dvojba konačno riješena.

U ovom trenutku Grabar-Kitarović nesumnjivo je favorit. Vodi po svim istraživanjima raspoloženja birača, a oba svoja najjača protukandidata bez problema bi pobijedila u drugom krugu.

Međutim, takva je situacija na današnji dan, ali stvar je u tome da su do prvog izlaska na birališta još puna tri mjeseca u kojima se još svašta može dogoditi. Izborna je kampanja, naime, jako vražja stvar, u što se 2000. mogao uvjeriti tadašnji favorit Dražen Budiša. A 2014. godine i Ivo Josipović.

Dobro pripremljena i organizirana kampanja s dobrim kandidatom može cijelu priču okrenuti naglavačke. Uostalom, baš je ta formula prije pet godina lansirala Grabar-Kitarović na Pantovčak.

Nakon puno godina HDZ je konačno punom težinom stao iza svoje predsjedničke kandidatkinje. Kampanja je bila izuzetno dobro tehnički organizirana, HDZ je radio kao dobro podmazan stroj, a sama je Grabar-Kitarović bila novo lice u domaćoj politici u koju je upala ravno iz visoke dužnosti u NATO paktu.

Sada je situacija drugačija i ona će se susresti s nekoliko problema. Prvi je taj da je HDZ izgubio dio desnih birača koji bi se ovoga puta mogli okrenuti Miroslavu Škori.

Osim toga, HDZ je jako loše prošao i na izborima za Europski parlament gdje je osvojeno samo 22,72 posto glasova. A to je pak destabiliziralo stranku.

Kako se bliže unutarstranački izbori, pojavilo se i nekoliko kandidata koji pretendiraju na najvišu funkciju u HDZ-u. Osim toga, i sama je Grabar -Kitarović svojim političkim vrludanjem – od posjeta šatoru u Savskoj i »starog hrvatskog pozdrava« s jedne do besmislenog posjeta srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i odricanja od ZDS-a s druge strane – pridonijela problemima s kojima će se susresti u sljedeća tri mjeseca.

Dio birača je izgubila i morat će se jako pomučiti da ih vrati. Usto, svakako bi trebala malo poraditi na tome gdje i kako nastupa, te u kojem kontekstu treba biti ozbiljna šefica države, a gdje se i kako može opustiti. Pa ako baš hoće, i zapjevati.

Ovi predsjednički izbori sami po sebi i nisu toliko važni. Naravno, nisu ni posve nevažni, budući da šef države ipak ima neke ovlasti, a i u određenim prilikama predstavlja zemlju u inozemstvu.

Međutim, od ustavnih promjena 2000. godine vlast je u najvećem dijelu ipak na Markovu trgu. I predsjednik Vlade je po definiciji najmoćnija politička osoba u zemlji. I tu dolazimo do temeljnog razloga zbog čega su predsjednički izbori zapravo bitni.

Oni su svojevrsna predigra za unutarstranačke izbore u HDZ-u, održat će se u proljeće sljedeće godine, koji su pak predigra za najvažniju političku utakmicu u Hrvatskoj. A to su parlamentarni izbori na koje ćemo po svemu sudeći izaći ujesen 2020.

Sudbina Grabar-Kitarović ovisi o trenutačnom stanju u HDZ-u, a buduće stanje u stranci o njenom rezultatu na izborima. Pobijedi li Grabar-Kitarović ipak će se razići dio crnih oblaka koji su se nakon euroizbora nakupili iznad vladajuće stranke.

Jedna jasna izborna pobjeda ipak bi smanjila napetosti koje postoje u vladajućoj stranci. Ako pak izgubi, i to samo nekoliko tjedana prije početka unutarstranačkih izbora, HDZ-u prijeti jako turbulentna 2020. godina. Međutim, ako se HDZ uspije posložiti i ako sve posvađane struje postignu barem načelni dogovor da nitko ne sjedi prekriženih ruku ili čak sabotira kampanju, još jedna pobjeda Grabar-Kitarović čini se ipak izglednom.