Nova turneja Marka Perkovića Thompsona – nove podjele. Očekivano, nakon prvog koncerta na Hipodromu u srpnju ove godine, »neke stvari nepovratno su se počele mijenjati u politici i generalno u društvu«, kako je tada rekao ministar obrane Ivan Anušić, koji je vrlo otvoreno rekao da on bez problema na podzdrav »Za dom« iz pjesme Bojna Čavoglave, odgovara »Spremni«.

I zaista, sada slijedi cijeli niz novih Thompsonovih nastupa tijekom prosinca, a zagrebačka vlast Tomislava Tomaševića hrabro ulazi u politički rat s Thompsonom, i vjerojatno i njegovom publikom, odlukom da se u glavnom gradu dozvoli jedan koncert, ali ako na njemu bude korištenja »protuustavnog pokliča«, tada će Grad Zagreb zabraniti održavanje preostalog jednog (ili dva, ovisno o tumačenjima menadžera) koncerta tzv. domoljubne desnice. Odluka je to koja može više štetiti Tomaševiću nego Thompsonu s obzirom na recentno stanje na političkoj sceni, ali zanimljivo je kako s valom novim Thompsonovih nastupa diljem Hrvatske, od Osijeka i Varaždina do Zadra, kreće i druga vrsta pritiska desnice na javno mnijenje, a to je među ostalim i ideja da se upravo u Saboru organizira skup na kojem će »stručnjaci« dokazivati kako je broj žrtava u Jasenovcu tijekom Drugog svjetskog rata značajno manji nego su to jugoslavenski povjesničari dokazivali. Iako taj stručno-politički skup ne organizira Institut za povijesna istraživanja ili slična formalna institucija, nego više samozvani povjesničari koji su se navodno ukopali u povijesne arhive i dokaze, ipak je bitno da se to planira održati u Saboru. Tako ispada da iznad Sabora nije samo Bog, nego onaj tko se osjeti Bogom.

Tko je taj koji ima hrabrosti da logor smrti u Jasenovcu nazove radnim logorom, svaka mu čast – za to treba imati hrabrosti, i ne treba imati mnogo morala. Ubijanje Židova, Srba i Roma i komunista, nazivati radnim logorom gdje su ljudi došli, odradili svoje kao u svakom zatvoru i onda mirno otišli, za to stvarno treba imati mentalne i moralne snage. Pogotovo dok po svijetu i danas gledamo genocide, ubijanja i izgladnjivanja ljudi, bilo u Gazi, Ukrajini ili bilo gdje drugdje. Na ljevici su toliko pogođeni i očajni da šef najjače oporbene stranke, SDP-a Siniša Hajdaš Dončić čak formalno piše predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, i moli da se to ne čini, jer se gaze žrtve, djeca, mladi, žene, muškarci drugačije vjere ili nacije koji su stradali od ustaškog režima u Jasenovcu. Postavlja se pitanje: je li Sabor samo debatni klub, ili mjesto na kojem će se iznad svega poštovati Ustav, a tek onda sve ostale politike i dileme. A u Ustavu jasno piše da je moderna Hrvatska sazdana na ZAVNOH-u i antifašizmu – to je ono za što smo se 1990. plebiscitarno opredijelili, kao ratni pobjednici u Drugom svjetskom ratu. Gdje je nestao taj pobjednički ponos?

Oni koji su osnovali i vodili logor u Jasenovcu bili su gubitnici u tom ratu, upravo zato jer su gazili temeljna ljudska prava i slobode, uključujući pravo na život bez obzira na rasu, vjeru ili naciju. Sjetimo se ponekad toga.

U svakom slučaju, takvi pokušaji, gdje će se povijesne činjenice revidirati u svrhu dnevne politike, ponavljaju se u Hrvatskoj u valovima. Dok se svijet bori s opasnostima od umjetne inteligencije, razmatra razvoj do 2050. godine i upozorava na opasnost da AI ne ubije humanoidnost homo sapiensa, mi se vraćamo na jalove političke rasprave o Jasenovcu i na skandiranje ustaškog pozdrava zajedno s Thompsonom. Za razumjeti je mlade generacije, njih za sve to nije puno briga – zamislimo kako je to biti rođen 2010. godine, 65 godina nakon Drugog svjetskog rata. Za te mlade ljude, to je povijesni podatak, isto kao Stogodišnji rat ili Maginotova linija, zamagljena davna prošlost uz koju ne vežu svoju emocionalnu svijest. Jedva da razumiju Domovinski rat, a kamoli ono što se događalo 1941. godine.

No, politika ima tu odgovornost da se prema takvim kvaziraspravama postavi ispravno. A to je tako jednostavno – valja samo poštivati Ustav. To je jedini penicilin za bilo kakav povijesni revizionizam.