Pravedno bi bilo da netko pokrene inicijativu preimenovanja Ulice škurinjskih žrtava u Ulicu žrtava Grada Rijeke. Jer, ono s čime se stanovnici te ulice suočavaju, a riječ je o gustourbaniziranom gradskom području, svjedoči o političkom i moralnom kriminalu bivše SDP-ove vlasti. U redu, takve su politike SDP koštale gubitka izbora, ali svjedoče o potpunoj nebrizi političke elite za građane.

Znači, prije 10-ak godina je riječka gradska vlast s političkim SDP-ovim predznakom odlučila zelenu površinu u naselju Škurinje, koje je potpuno urbanistički dehumanizirano, prenemijeniti u građevinsku parcelu.

Pa onda oglasiti prodaju kako bi privatni investitor na tom malom komadu zelenila usred betonske i asfaltne džungle sagradio nove stambene jedinice. Za to nitko nije znao osim nadležnih službi Grada Rijeke i investitora, a ponajmanje stanari.

Nema nikakve sumnje da je pravna forma zadovoljena, a ona pretpostavlja javnu raspravu. Problem je u tome što nitko tko je živio tada u Ulici škurinjskih žrtava to nije znao pa da uloži prigovor kako bi zaustavio urbanistički zločin.

Oni koji danas žive u »Ulici žrtava Grada Rijeke« shvatili su što se dogodilo tek kada je bilo jasno da će u parkiću niknuti nova stambena zgrada.

Bit će onih koji će ocijeniti da su stanari sami krivi jer nisu iskoristili javnu raspravu prije desetak godina kako bi ukazali da je riječ o nedopustivom marifetluku koji će ionako nehumane uvjete života učniti još nehumanijim.

Samo valja se zapitati tko ima toliko vremena da provjerava statuse zelenih površina oko svojih zgrada kako bi spriječio da se nešto slično ne dogodi. I tko bi mogao pomisliti da gradskoj vlasti može uopće pasti na pamet da bi se to radilo.

Svi koji su bili na lokaciji znaju da je jedina aktivnost koja bi imala smisla bila oplemeniti tu zelenu površinu u gradu koji je okovan betonom i asfaltom. Stvarno čovjek mora biti apsolutni prvak u skepticizmu da bi se upuštao u provjeru prenamjenjuju li se toliko rijetki kvadrati zelenih površina.

Stanari su se probudili i odlučili da neće pasti bez ispaljenog metka. Potpisuju peticiju i uručili su je gradonačelnici Ivi Rinčić. Koja je dobila izbore premoćno i koja je obećala promjene.

Može biti da u ovoj fazi ona ne može napraviti ništa, a može biti da ne bi bilo loše natjerati one koji su zaposleni u gradskom urbanizmu da provjere sve što se dade provjeriti kako bi se vidjelo je li ispoštovana procedura.

Ona ne može vratiti stvari na početak, točnije na trenutak kada je netko počinio moralni i politički zločin prenamjene zelene površine u građevinsko zemljište.

Ali ono što bi mogla je vidjeti za što je Grad Rijeka nadležan kada je riječ o osiguranju dostatnih parkirališnih površina. Pa tako realizirati jedno od najvažnijih predizbornih obećanja, a to je gradnja kvartovskih garaža.

Gradski vijećnici SDP-a Luka Čanković i Ivana Prica Matijaš upozorili su na problem koji imaju stanari u Ulici škurinjskih žrtava. Luka Čanković nije imao snage posuti se pepelom za katastrofalne odluke SDP-ove vlasti. Ivana Prica Matijaš je.

Što je neophodno napraviti kako bi dobili legitimitet kritiziranja gradonačelnice u konkretnom slučaju. I da bi imali legitimitet politički zastupati interese građana u gradskoj vijećnici.

Možda se u ovom slučaju ne da ništa napraviti, možda su iscrpljene sve mogućnosti. Ali ovaj slučaj pokazuje da postoje neke stvari koje bi trebale biti iznadstranačke.

Da bi se to dokazalo u praksi, potrebno je donijeti odluke kojima će se onemogućiti da netko u gradskim službama, vjerojatno po diktatu izvršne vlasti, prenamijeni i jednu zelenu površinu u građevinsko zemljište.

Da je pameti, kao što je često nema, jer politika vrijeme mjeri godinama mandata, a ne godinama kvalitetnijeg življenja građana, upregle bi se sve snage da zelenih površina bude više, a ne manje.

Zbog toga da netko u tablicu kada se priča o izvršenju proračuna može navesti da je Grad Rijeka uprihodovao nekoliko desetaka tisuća eura od prodaje tisuću kvadrata građevinskog zemljišta koje je bilo zelena površina u gradskom vlasništvu.

Gradonačelnica Rinčić obećala je i još malo pa će to obećanje ostvariti – pokretanje Zavoda za prostorno uređenje. Kada počne s radom, a za to je uvjet izbor ravnatelja, valja se nadati da se ono što proživljavaju stanari Ulice škurinjskih žrtava više neće ponoviti.