Zlatko Crnčec

Ukrajina potopila i “Moskvu” i njen rat

Zlatko Crnčec

REUTERS

REUTERS

Rusija je zrela da joj zapad ponudi nekakav zlatni mostić

placeholder


Ukrajinska je vojska u srijedu uvečer nanijela dosad najjači udarac Rusiji od početka invazije. S dvije krstareće rakete pogodila je i onesposobila ponos ruske mornarice. Krstarica »Moskva«, duga 198 metara, zapovjedni brod ruske crnomorske flote, morao je biti hitno evakuiran i potom otegljen u matičnu luku. Ovo je u vojnom smislu velik udarac za rusku vojsku, a u moralnom i političkom radi se o debaklu.


U svakom slučaju, rat u Ukrajini ide dalje. I mogao bi potrajati godinama. Čak ni stručnjacima, a kamoli nama laicima, nije do kraja jasna ruska taktika. Odnosno, nije jasno zbog čega je u invaziji na Ukrajinu angažirano relativno malo vojnika. Ipak je to zemlja s oko 40 milijuna stanovnika i nije baš za očekivati da je samo tako okupira strana sila koja bi angažirala samo oko 150.000 vojnika. Osim ako, naravno, okupator ne računa na to da će ga domaće stanovništvo dočekati kao osloboditelja. I da će se režim napadnute zemlje srušiti kao kula od karata. I da će osloboditelji biti dočekani cvijećem na ulicama Kijeva i ostalih gradova. Ako je ruski vrh zaista to očekivao, onda bi trebali odmah rasformirati cijeli svoj obavještajni sustav. Koji ili nije znao da je ukrajinska vojska tako dobro pripremljena, ili je možda i znao, ali se nije usudio reći svojim šefovima. Jer su oni, lako moguće, u svojim glavama imali sliku Ukrajine koja će se urušiti sama od sebe kada prvi ruski tenk prijeđe granicu.


Pa nisu valjda prije početka invazije gledali samo priloge na vodećim svjetskim televizijama koji su lako mogli, a i jesu, zavarali promatrače amatere. Na njima su se mogli vidjeti trbušasti Ukrajinci i Ukrajinke u kasnim srednjim godinama kako trčkaraju gradskim parkovima s drvenim imitacijama kalašnjikova u ruci. I onda daju izjave kako se, eto, spremaju odlučno dočekati ruske tenkove. Sve je to više sličilo na farsu i još jednu potvrdu Ukrajine kao neuspjele države. Koja postoji više od 30 godina, a u slučaju ugroze nema poštene vojske, nego eto, mora posegnuti u zadnji čas za nekakvom teorijom »naoružanog naroda«. Bilo je to fantastično odrađeno. I nije ni čudo niti sramota da su snimke uspuhanih ukrajinskih babuški koje po kijevskim parkovima vježbaju strojevi korak prevarile sve nas koji smo pratili događaje uoči invazije. Zaista se činilo da bi Ukrajina mogla pasti za tjedan dana.




Ali nitko od nas koji smo to promatrali iz svoje fotelje nema tajne službe koje bi ga informirale kakvo je zaista realno stanje na terenu. A ono je bilo da su klipovi koji su se vrtjeli po televizijama čista obmana. I da je NATO od 2014. pa do danas i naoružao i obučio znatne dijelove ukrajinske vojske do te razine da se mogu nositi s ruskim napadom. Posebno ako u njemu sudjeluje relativno malo vojnika, od kojih znatan dio nije ni dovoljno obučen ni motiviran. Kao što ni stručnjacima ni amaterima nije jasno što sada Rusija radi. Jasno jest da se ide na osvajanje takozvane »Nove Rusije«, odnosno pojasa od Harkiva na sjeveru do Odese na jugu. Ali s ovolikim brojem angažiranih vojnika Rusiji će za to trebati godinu, dvije, možda i više. Ako uopće i uspije.


A dotle će i svijet – odnosno barem EU, Ukrajina i Rusija – otići k vragu. Ako ova ludost u Ukrajini zaista potraje kao svi pravi veliki ratovi, dakle najmanje četiri godine, od Atlantika do Urala bit će spaljena zemlja. Nadamo se barem ne doslovce, ali u ekonomskom smislu svakako da. Europsko gospodarstvo će biti na rubu propasti, rusko će biti u još gorem stanju, a ono što je danas Ukrajina, bit će nešto što će više sličiti na površinu Marsa nego na državu koja ima najbolje i najkvalitetnije poljoprivredno zemljište na svijetu.


Drevni kineski mislilac Sun Cu davno je napisao da ako imaš neprijatelja od kojeg jesi jači, ali bi te pobjeda nad njim puno koštala, iza njegovih leđa napravi zlatni most. Prevedeno, veća ti je pobjeda ako takvog neprijatelja natjeraš na povlačenje nudeći mu kakav-takav častan izlaz. Nego da ga ideš dotući do kraja i usput gotovo pa uništiš i samog sebe. Ovaj je rat osramotio i Rusiju i njenu vojsku. Uništenje krstarice »Moskva« jest točka na »i« glavinjanja ruskih oružanih snaga u zadnjih 50 dana. Rusija je zrela da joj zapad ponudi nekakav zlatni mostić.