Nakon što su se u našim osnovnim i srednjim školama proteklih godina dogodili neki nemili događaji, bilo je odlučeno da će se pokrenuti proces kako bi svaka od njih dobila osobu koja bi se bavila pitanjima sigurnosti. Zasad cijeli proces ide prilično sporo, ali na kraju će ipak, makar i sa zakašnjenjem, biti dovršen. Tako da će hrvatski obrazovni sustav ipak biti promijenjen na način da se puno više vodi računa o sigurnosti učenika i profesora. U svemu ovome jako dobro treba paziti da se ne ode u drugom smjeru. Da ne dođe do svojevrsne militarizacije školstva u kojoj bi se djelatnik za sigurnost pretvorio u osobu koja remeti normalno odvijanje obrazovnog procesa. Iako se u školama i oko škole počelo događati zaista svašta, to ipak nije došlo na tu razinu na kojoj bi nam trebali nekakvi naoružani zaštitari koji svakog dana pretresaju učenike na ulasku.

Hrvatska ipak nije nalik na one scene iz filmova koji prikazuju život američkih tinejdžera u zapuštenijim dijelovima propadajućih gradova. Hrvatska nije ni zemlja gdje gotovo baš svatko može ući u trgovinu i kupiti vatreno oružje. Dakle, svi oni koji budu zaposleni kao djelatnici zaduženi za sigurnost i civilnu zaštitu, morat će jako paziti da njihov rad bude što diskretniji i da u obavljanju svog svakodnevnog posla ne prelaze svoje ovlasti. Bilo je nažalost u Hrvatskoj nekoliko tragičnih događaja. Kao na primjer onaj koji se dogodio prošle godine u Zagrebu u Osnovnoj školi Prečko. Međutim, to što se dogodilo, ma koliko god bilo strašno, ipak nije posljedica nekakvog sustavnog maloljetničkog nasilja koje bi dominiralo našim školama. Naši su osnovno i srednjoškolci, ogromna većina njih, potpuno sigurni u svojim školama.

U njima ne postoje organizirane maloljetničke bande koje bi onda kroz svoje sukobe i borbe za teritorij stvarale situacije u kojima se potežu noževi i onda u takvim sukobima budu ozlijeđeni učenici. Toga u Hrvatskoj ipak zasad nema, mada su vidljive tendencije koje možda idu u tom smjeru. Naravno, situacija je daleko od idealne, svakojakog vršnjačkog nasilja, nažalost, ima. I to čini se sve više. Svašta se događa u i oko škola, puno od toga baš i nije previše lijepo. Bilo bolje da se većina toga ne događa. Ali Hrvatska je ipak svjetlosnim godinama udaljena od situacije kakva postoji u nekim europskim i svjetskim metropolama. U Londonu postoji epidemija zločina počinjenih nožem u kojima su i počinitelji i žrtve jako mladi ljudi. U Hrvatskoj toga nema. Barem ne još.

Ali očito je da se nešto mora poduzeti. U proračunu su predviđena financijska sredstva za djelatnike za sigurnost. Sada je započeo i proces njihovog zapošljavanja. Koji, kako se pokazuje, ide prilično sporo. Vladina odluka naime predviđa da bi od početka ove školske godine sve osnovne i srednje škole u Hrvatskoj trebale imati zaposlenog djelatnika za sigurnost. Time se napušta koncept klasičnih zaštitara kojima su neke škole pokušavale riješiti probleme narušene sigurnosti njihovih učenika.

Međutim, podaci pokazuju da u ovom trenutku praktički nema osnovne i srednje škole u Hrvatskoj koja je dosad raspisala natječaj za popunu tog novog radnog mjesta. A do početka školske godine dijeli nas samo par tjedana. To pak znači da će, unatoč obećanju nadležnog ministarstva, kada ona započne, možda tek pokoja škola imati zaposlenu osobu za sigurnost. Tužno je da se ovakve stvari moraju raditi. Bilo bi naravno puno bolje da su škole i druge obrazovne ustanove mjesta gdje djeca i mladi uče, druže se i socijaliziraju. Međutim, zbog niza razloga škole više nisu, možda nikada do kraja nisu ni bile, idilična mjesta. I stoga su ti djelatnici za sigurnost postali nužni. I za očekivati je da će se njihov proces zapošljavanja ubrzati. Svi nadležni koji se bave ovim poslom trebali bi uložiti dodatne napore da se cijeli proces ubrza. Uostalom, najgora noćna mora koja bi se mogla dogoditi jest da se u nekoj školi dogodi neki nemili događaj. A da ona zbog brojnih administrativnih prepreka nije uspjela na vrijeme zaposliti osobu za sigurnost. Osim neželjenih fizičkih posljedica za žrtvu nasilja, dogodile bi se i one političke i ljudske za sve one kojima je dužnost bila da se sve obavi kako treba i na vrijeme.