Jedino što se s više nelagode može gledati na HRT-u od javljanja Branke Slavice iz Washingtona, javljanje je Jasne Paro iz Bruxellesa. Znam, kad je vidite stisne vas u želucu, počnu vam se znojiti dlanovi, pitanja vam vise na usnama dok se osvrćete u potrazi za nekim s kime biste podijelili taj jad: pa kako, zašto…, a onda zajednički zamuckujete s dopisnicom, kao da će joj vaše sricanje pomoći.

Ali pomoći nema, taj kriminal nesuvislog izvještavanja pabirčenih informacija iz press materijala, koje suvislije posloži špičkovečki portal, i dalje klizi s ekrana u vaše naručje i gotovo bi vam bilo žao dotične. Kada ipak ne biste baratali nekim saznanjima i kada ne biste imali mozak.

Zadivljuje brižnost kojom je tada, prošle godine, Paro probala eskivirati State Department, ali čelništvo HRT-a u konačnici je produljilo mandat Slavici do 2018., a Paro poslalo u Bruxelles, gdje je nastala rupa nakon što se Matković i Korpar nisu mogli dogovoriti tko će na gornji a tko na donji krevet.

Zašto ta brižnost Jasne Paro zadivljuje? Pa zato što ta žena očito doista vjeruje da nešto zna. U većoj je deziluziji samo Radimir Čačić kao mandatar nove hrvatske vlade. Pitanje je jedino zašto to na HRT-u toleriraju. Ili nije.