Vratila se Svlačionica na mjesto zločina, HRT. Počeci nacionalne primijećenosti Roberta Knjaza počinju upravo tom emisijom prije dalekih 13 godina. Dotad je svoje fore prosipao samo lokalno, no Svlačionicom je konačno primijećen i šire. Zasluženo, svakako, jer bio je prvi koji je uspio natjerati Duška Lokina da uvijeno prizna ćelavost, a usudio se i Mišu Kovača, koji je davno prestao biti čovjek a postao mit, pitati otkud mu ti tikovi.

Bilo da ugošćuje umjetnike, znanstvenike ili ugostitelje, Knjaz im i dalje pristupa hinjenom naivnošću zainteresiranog djeteta, u isto vrijeme ne podcjenjujući gledatelja, ali dajući mu informacije koje smatra nužnim. Uz to, i dalje će biti duhovito drzak kada treba potaknuti atmosferu, pa npr. napraviti »mošu« kafandžiji Macoli već u prvom kadru ili forom razbiti monolog intervjuiranog gosta koji se oduljio.

Knjaz jednostavno zna napuniti kadar: druga kamera uvijek traži neki zgodan, bizaran detalj, a ako ga nema, pobrinut će se on da ga napravi makar u obliku susjeda koji stoji s nekim blesavim natpisom.

Montaža je uvijek vrhunska, netoni zabavljaju i informiraju, a redateljska palica i osmišljen scenarij suvereno pričaju priču.

A nadmašivanje prethodnih radova? Teško je to očekivati. Pogotovo s tako kriminalnom domaćom konkurencijom.