Iako smo dosad preživjeli stotine apokalipsa – majanskih, Nostradamusovih, biblijskih, Baba Vanginih… – ljudskoj bojazni od kraja svijeta nema kraja. Gledajući površno nove trendove na američkim tzv. dokumentarnim, a zapravo reality kanalima koje konzumiramo i ovdje, mogli bismo zaključiti da će psihijatri imati sve više posla oko rastuće paranoje povezane s idejom kataklizme.

   U BiH nemiri eskaliraju sukladno nezadovoljstvu stanjem u državi, a u Ukrajini stvari kao da se odvijaju po zastrašujućem scenariju iz bivše Jugoslavije, s ruskom ratnohuškačkom medijskom propagandom. I dok su te priče iz susjedstva itekako opipljive, Amerikanci grade bunkere koji će ih spasiti od izvanzemaljske najezde, ogromnog meteora koji će pogoditi Zemlju ili virusa koji će ciljano slistiti sve američko. A sve to uredno bilježe kamere National Geographica i Discovery Channela.

   Na žalost, te zabilježbe nisu ni približno duboke kao što je to učinjeno u sjajnom filmu »Take Shelter« Jeffa Nicholsa, s još sjajnijim Michaelom Shannonom u glavnoj ulozi. Tamo je nadolazeća apokalipsa u glavi glavnog protagonista poligon za zilijun mogućih interpretacija mnogih apokalipsa suvremenog svijeta ili psihoza u suočavanju ljudi s njima samima i pokvarenim svijetom, no još više taj je film priča o ljudskim odnosima u rubnim situacijama.

   Ama baš ničeg od toga nema u apokaliptičnim serijama tipa »Doomsday Castle« ili »Doomsday Preppers«. Tamo se prikazuje uglavnom gomila psihotičnih jadničaka i redikula koji teroriziraju ukućane i okolinu svojim paranojama. Bez dubljih uvida. I u početku može to biti zabavno koliko i gledanje bilo kojih redikula, ali vremenom je zaključak o pogledanom puno pesimističniji. Naime svima njima zajednička je jedna stvar: gomilanje ogromnih količina naoružanja. Zato je poražavajuće da se oni ne boje toliko meteora ili virusa koliko jedva čekaju kataklizmu da bi mogli početi pucati po živim metama. A tu smo onda puno bliže Bosni, Ukrajini i Jugoslaviji nego što smo u početku mislili.