Nismo trebali dugo čekati na novo racionaliziranje poslovanja HRT-a u vidu ukidanja megaskupih projekata koji su opterećivali budžet javne televizije toliko da je Barbara Kolar morala nositi samo deset haljina tijekom cijele sezone Zvijezda koje plešu. Nakon odluke o ukidanju malih dopisništava, koja će se zamijeniti mobilnim dopisnikom na biciklu, odlučilo vrhovništvo ukinuti i radiodramu na Hrvatskom radiju.

   E sad, ako je neplaćanje astronomskih režija za onih nekoliko stanova u kojima su se smjestila mala dopisništva nemjerljivo pomoglo u saniranju prevelikih rashoda naše javne radiotelevizijske kuće, možemo samo pjevati »We are the Champions« ili »Večeras je naša fešta« na uštedu koja će nastati neangažiranjem onih nekoliko glumaca koji su na Drugom i Trećem često radili za kikiriki.

   I tko bi se još zamarao zakonskom obavezom HRT-a da producira televizijski i radijski dramski program, kada glavni ravnatelj Radman pokušava uvjeriti i boga i vraga da nije državni dužnosnik, da ne podliježe sukobu javnog interesa, i da nikom pod ovom kapom nebeskom ne mora odgovarati za svoje postupke.

   Ma nije to ukidanje, kažu s HRT-a, to je samo prestrojavanje, restrukturiranje, traženje novih shema prezentacije sadržaja koji je HRT-ova zakonska i moralna dužnost. Sve su to oni izjavili, kao da sama za sebe dovoljno ne govori činjenica da odsad pa najmanje do kraja godine neće biti novog radijskog dramskog programa, nego tek tu i tamo pokoja repriza.

   Neću reći stvar koju rijetki znaju: domaći radijski dramski program jedan je od onih naših kulturnih proizvoda koji, tih i nenametljiv, ustrajno osvaja barem jednu uglednu nagradu godišnje na svjetskim festivalima radiodrame. Kad se to komparira s ustrajnim uvozom stranih licenci koje su potpuno zamijenile domaću produkciju, možemo samo proslaviti globalizaciju na hrvatski način.

   Ali neka Barbari Kolar ta jedanaesta haljina.