Nele Karajlić
. Je li ironija života htjela da daytonska konferencija završi 21. 11. 1995., konferencija kojom je konačno utvrđena »podjela« Bosne, tko zna, ali ako jest, još je veća ironija najava dr. Nele da započinje snimanje nove Top liste nadrealista
Bit će to visoka produkcija, najavio je doktor, a iz prvih priopćenja saznali smo da će novi TLN raditi svi bivši nadrealisti. Osim Đure. I Elvisa Kurtovića. I Zenita Jozića. I Seje Sexona. I Minke i Dinke. Dakle cijela ekipa je tu, a sitne rupe ovih kojih nema popunit će Nikola Kojo, Vesna Trivalić, Zoran Cvijanović, Miloš Samolov i drugi. Nismo doduše čuli hoće li im se priključiti i Emir Nemam Ja Ništa Kusturica, ali budući da je Nele najavio snimanje na 50 lokacija, lako je moguće da će bar jedna od njih biti bajkoviti Andrićgrad – taj pupak svijeta na ušću Rzava u Drinu, kolosalno demagoški građevinski projekt Emira Neimara Kusturice izgrađen njegovim bagerima plaćenim javnim novcem, kao susretište svjetova, mjesto pomirenja ko-nas bre-zavadi naroda.
Bila je ’88., a Nele je dirigirao orkestrom koji je u poznatom skeču, a i mnogim drugim, predvidio događaje što će uslijediti za koju godinu. Čudesno, na granici normalnog, ismijavajući isprazne nacionalizme, rugajući se balkanskim mitovima i zloguko, zaogrnuto smijehom i sarkazmom, proričući kamo sve to vodi.
A onda je došla ’92. i Neleta su oteli vanzemaljci, malo na njemu eksperimentirali, pa ga pustili u Beogradu gdje je počeo bulazniti o vjekovnim nepravdama i nevinim generalima.
Što mu pak sad bi da iz naftalina izvlači sveto ime jugo humora pajtonovski duhovite i mesijanski proročke ekipe Nju primitivsa teško je shvatiti. Nitko od ekipe, ni u kojem od kasnijih, uglavnom neuspješnih projekata, nije ga se usudio koristiti. Ali eto njega, najhrabrijeg, i eto nama nove Top liste nadrealista. Veće, bolje, svježije. Bože pomozi.