– Ma ne, to ti je ona zvijer u našoj dnevnoj sobi, znaš onu koju moraš nahraniti svaki put kad upališ televiziju. E, vidiš, tu ti je zvijer nama dovela jedna tvrtka o kojoj malo tko išta zna, osim da su najveći na svijetu i da imaju monopol nad mjerenjem gledanosti televizijskih programa, što znači da njihovi podaci direktno utječu na to koji će se a koji neće ugovori s vanjskim ili unutarnjim produkcijama potpisati ili produžiti. 

    Ma dobro, ne znaš ti šta je monopol ili vanjska produkcija, ali neka tebi mama ispriča priču o tome kako je nastradao Luka Slipčević. 

    Vidiš, Luka je bio običan mali podanik u jednom velikom carstvu koje se zove HRT. Marljivo je radio, bio tih i nevidljiv, kao većina podanika velikog carstva, i gotovo nitko nije znao da postoji. Toliko je bio nevidljiv da je i sam pomislio da ga nema. A to ti je najgore, sine moj, kad pomisliš da te nema. Onda ti svakakve gluposti počnu padati na pamet, kao na primjer: Imat će me više ako budem imao više. 

    I čim je to pomislio, došla je Crna vještica i dala mu ponudu koju nije mogao odbiti: »Ovako, kad ti dođu glasnici Vanjskih i traže od tebe 100 Jalovih bobica, ti Vanjskima isporučiš 100 Jalovih bobica, ali Caru u izvještaju kažeš da si im isporučio 50 Jalovih bobica. Glasnicima Vanjskih naplatiš tih 50 Jalovih bobica, a ostatak od naplaćenih 50 Jalovih bobica dijelimo ja, ti i glasnici Vanjskih. I konačno ćeš postati vidljiv.« 

    Na žalost, sine, Luka nije ni slutio koliko će vidljiv postati, a kad je narastao toliki da ga je i Peoplemeter primijetio, e onda je sve otišlo k vragu i Luku su objesili kao žrtvenog jarca. I zato, sine, kad radiš pizdarije, pazi ko gleda. 

    – Mama, ja ne bi da striko Mate više dolazi. 

    – Ma pusti, sine, strika Matu, Peoplemetera se ti boj.