A tek Grdović. Prvo je probao biti duhovit kad je blitvu ponudio kao travu, a onda je cijelu emisiju pokušavao uvjeriti Bareta i sve nas da je on u duši zapravo roker i da je sve ovo što radi samo zbog šoldi. »Nije u šoldimaaaa sveee…«, zapjevao mu je na uvce tada Bare. 

    Stvarno ne znam što tim svim zabavnjacima treba, kad god se nađu u nekom alternativnijem kontekstu, da uvjeravaju narod u svoju rokersku dušicu. Te Tony koji stalno najavljuje neki rokerski album, pa Gibonni sa svojim rokerskim izletima i prošlošću, a sad i Grdović, koji je noć prije snimanja doma skidao akorde Hey Joe i Knockin’ on Heaven’s Door da bi Baretu pjevušio evergreene uz gitaru unplugged. 

    – Ma ja san ti volija onu ekipu prije, recimo Brus Sprinston, Lej sepelin – kaže Grdović ko da mu Bandić šapće. 

    Onda su pustili u studio Kristijana Ugrinu da spasi stvar, pa je on ispričao par zgodnih pričica kojih se više ne sjećamo. Ali bilo je tu nakaradnog sistema, besplatnog sviranja za SDP (na što je Grdović buljio u pod i pokušavao se prisjetiti Angie od prošle noći) i neke murje koja je bila bezobrazna. 

    Pred kraj je Bare, istina, ušao u formu u kojoj smo ga očekivali, pa je počeo bubati po lopinama i kriminalcima na vlasti, prisjetivši se Rummeniggea (Polančeca), koji je jedini u zatvoru smio džogirati, i na kraju svima poručio da ne gledaju Drek Parket. 

    Gosti su probali izgledati opušteno, ali malo su se raskiselili, što i hoćemo. Hoćemo ekscentričnog Bareta, koji će i nas i goste ljutiti svojim političkim nekorektnostima i bulažnjenjima ne baš prostodušnog djeteta. Odnosno, hoćemo Bure Bareta, a ne duha iz boce konjaka koji ispunjava želje.