Hvalili su se ovih dana na HRT-u novom ljetnom shemom, sa sportom u prvom planu. Pa ćemo tako gledati Olimpijske igre i EURO u nogometu. Ali u silnom slavlju oko ljetnog overdoziranja sportom prisavskim je mangama, na čelu s Brunom Kovačevićem Sportskim, baš eto promaknuo beznačajan sportski događaj poput oproštaja Ivana Ljubičića od profi tenisa. 

    E sad, je li im to doista promaknulo? Jesu li pali bez ispaljenog metka? Jesu li imali vremena u tri mjeseca otkad je Ivan objavio povlačenje nešto dogovoriti? Tko zna, ali nakon svega možda se legitimno zapitati jesu li se ponegdje postavljala i ona druga, još manje ugodna pitanja. Poput: je li on baš, ono, naš? Ipak je dotepenac iz Banja Luke, a i nikad se nije previše busao u junačka hrvatska prsa, poput drugih domaćih tenisača i sportaša. 

    Teorije urote su dosadne: nema tu vjerojatno nikakve smišljene strategije, ali da Ljubo nikad nije bio u žiži kao Ivanišević jasno je svima koji su ih pratili. Dobro, Zec je bio drugi, osvojio je Wimbledon i mnogi su zbog njega pili spasmexe, ali Ljubo je bio treći (s osvojenim turnirom više!), i iako bez Grand Slama, jedno vrijeme uz Nadala jedini kojeg Federer nije napucavao kao juniora. 

    Mnogi će zato, ali i zbog toga što Ljubo nikad nije punio novine aferama i Wehrmacht izjavama, ispratiti tu veliku karijeru. Ali na Sport Klubu. A HRT će uknjižiti još jednu nulu u setovima u meču protiv specijaliziranih kanala.