Onda ga je krenulo optuživati da kako je moguće da se ipak ukida jedina emisija koja je govorila o odnošaju Europe s Hrvatskom baš uoči referenduma o ulasku Hrvatske u EU, pa je, pritisnut opet neoborivim dokazom gluposti, kroz usta glasnogovornička progovorio glasom o odgodi emitiranja, a ne o ukidanju Euromagazina. I na kraju, kvragu, pa on je ipak samo sportski novinar. 

    Da se postavi na trepavice, završi deset fakulteta i postane profesor na pariškoj Sorboni, da pročita Marxa, Žižeka i Derridu, dekonstruira Naomi Klein, da shvati da je Michael Moore običan demagog kojem ništa nije jasno, ali da je to i George W. Bush, da sve to dakle napravi i dalje bi bio u nemilosti svih živih. Jer je sportski novinar i diletant. Sve će ti dobri ljudi zaboraviti, osim onoga što su si zacrtali kao razlog da te ne podnose. 

   Nemojmo se zavaravati, biti glavni urednik HRT-a jednostavno je takav posao i nitko normalan ga ne bi želio. Ti si naravno za sve kriv, iako ne baš i za sve odgovoran kad radiš u sustavu koji zapošljava tri i pol hiljade ljudi. Ti si na braniku svake ideje, glupe ili pametne, koja je prošla sva ta silna vijeća, odbore i ostale trustove mozgova izlegnuvši se kao kržljavo čedo svingeraja gluhih telefona. Ti si, na kraju, prvi čovjek institucije koja ljudima mora dati nešto što ni sami ne mogu baš točno definirati ali znaju da TO što ima daješ nije TO. Jer oni sve to plaćaju i oni moraju biti zadovolj(e)ni. 

    Naravno da će zbog svega toga onda i neki dobri potezi ostati neprimijećeni. Naravno da će te onda optuživati da ništa novo nisi donio, nego si samo ukinuo ono staro što je vrijedilo. I naravno, pobogu, da nitko neće primijetiti ingenioznost najavljenog novog puta Informative u, recimo, angažiranju Petra Vlahova na prizivanju astrologa ili cipelarenju pokojne Mirjane Pukanić.