Dopisništva HRT-a će se neće ukidati. Nije sintaktička pogreška. HRT-ova vrhuška odlučila je dati svoj prilog pitijskim proročanstvima pa prvotno najavila ukidanje dopisništava koja su, jelte, veliki teret, a onda palamudila o mobilnosti i zadržavanju pokrivanja lokalnih sredina. I sve to na istom mjestu u isto vrijeme prilikom sjednice Programskog vijeća, o čemu je prošli tjedan izvještavao naš Siniša Pavić.

   Kad ravnatelj programa Goran Rotim nakon Radmanovih priča o potrebi za pravnim i formalnim ukidanjem dopisništava, koje suštinski nije ukidanje, kaže da su dopisništva snaga HRT-a, onda je vrijeme za pitanje tko je tu lud, tko zbunjen i gdje je glagol. Ali tako to rade veliki dečki koji vode javnu kuću s tri i pol hiljade zaposlenih, od kojih je, kažu stručnjaci, ravno hiljadu i pol previše.

   Ali stvari doista nisu jednostavne u toj kući koja je mali svijet za sebe, koja ima svoju verziju trodiobe vlasti, svoj budžet, pa i svoju klimu na Prisavlju. A satelitske državice, ili dopisništva, o toj klimi sveudilj ovise. Pa su tako još i za v.d.-ere, dakle prije Radmana i njegovih neshvaćenih reformi, počeli prijeteći sastanci u dopisništvima na kojima se tvrdilo da im je bolje početi se privikavati na činjenicu da su divljač za odstrel. Pričalo se o potrebi za privatizacijom ili ukidanjem, jer tako se to radi u majčici Europi, a ekipa je samo zbunjeno treptala čekajući da se te utvare povuku u svoje prisavske kule bjelokosne i da ih puste da broje tjedne lokalnih muzičkih hitova i uspoređuju cijene kupusa.

   Zašto je stvar komplicirana? Komplicirana je zato što javni servis na lokalnim razinama uz taj kupus ponekad ipak daje i dodanu vrijednost javno relevatnom lokalnom sadržaju koju nacionalno orijetirani mediji često nemaju, a lokalni komercijalni je nikad nisu ni imali. Jer su previše zauzeti furanjem generičke ponude uvijek istih žuto-crnih vijesti, prikrivenog marketinga ili dosadnih jednoobraznih top lista.

   Na HRT-u je definitivno previše ljudi, i čišćenje mora odnekud početi, ali koćarsko povlačenje svega živog i neživog u dopisništvima jednostavno ne bi bilo fer i u javnom interesu.