Zamislite da se jedno jutro probudite, oblačite se za posao, ako ga još uvijek imate, spremate si doručak, ako imate što jesti, i uz kavu palite televiziju da vidite što vam je Vesna Mimica pripremila za jutarnju tjelovježbu. A kad tamo, preko ekrana umjesto raskrečenih tijela s kojima uvijek tako rado vježbate sjedeći i uz cigaretu, kočoperi se font 72, bold, velika slova: »PREKID PROGRAMA«. 

  Zvuči nevjerojatno? E pa baš je tako nekako izgledao prošli utorak Baliosa Samarakisa u Grčkoj. Ustao se Balios, postrugao zadnju žlicu jogurta iz frižidera, skupio nešto čikova s balkona, odvojio garež, uzeo papir od onog kruha otprije četiri dana i rekao sam sebi: »Ma danas ću bez filtera, baš sam si vražji.« 

  »Bar mi struju još nisu isključili«, nastavio tako Balios, koji je oduvijek bio tip za kojeg je čaša napol puna, i stisnuo ON na daljinskom upravljaču da vidi kakve je čučnjeve za danas spremila Eleni Gerasimou u »Kalimera Ellada« dok uživa u zadnjoj cigari. Ali umjesto Elene na televiziji plavi ekran i poruka koju nikad dotad nije vidio. 

  Gotovo da nije povjerovao svojim očima, činilo mu se nemoguće da javna televizija, koja emitira već 60 godina, odjednom prestane postojati. Ma nije njemu ona bila toliko draga, da se razumijemo, i ne brije on baš na politiku, ali bilo mu je jasno da su ponekad otvoreno navijali za jedne, a blatili druge, iako su njemu svi bili gotovo isti. Ljutio se i na tih gotovo dvije i pol hiljade zaposlenih, od kojih su mnogi primali plaće a ne radili ništa. Išle su mu na živce i te turske sapunice, ma ne zato što ima nešto protiv Turaka, nije on takav, ali dosadni su, brate, i nije na javnoj televiziji da se tuče s komercijalnim. 

  Ali ovo je kap koja je prelila čašu. Ugasio je cigaretu i izašao na ulicu. Pa makar dobio po glavi. 

  Biste li i vi?