I svaka mu čast na tome. Iskoristiti priliku povratka sportaša, kada svi očekuju prigodne hvalospjeve najuspješnijoj generaciji Rvata među olimpijskim krugovima, za podsjećanje na nekadašnje vrijeme mračnog Vrdoljakova drmanja svijetom i životom nije mala stvar. Pa i ako je 10 godina prekasno. I naravno da je starog lisca suznog oka uhvatio nespremnog, i naravno da je ovaj sluđen zbrisao iz studija, jer na javan razgovor o tome nikad ne bi pristao a Škovrlj mu očito nije poslao pitanja unaprijed. Kao što bi mu ih voditelj Dnevnika nekad poslao, po najvišim standardima novinarke etike kad su drmatori u pitanju.
Ali izgleda da su prošla ta vremena kad su šušci, glavaši i vrdoljaci uređivali programe i redakcije, bahatili se i jednim dahom otpuhivali nepoćudne, one s krivim prezimenom ili krivim krvnim zrncima. Dobro, da ne bude zabune, došlo je pak vrijeme suptilnijih šušaka i vrdoljaka, ogrnutih ne više u plašteve nacionalne sigurnosti nego strateške važnosti za ova i ona, najčešće gospodarska pitanja.
I nisu ovdje u pitanju Mediteranske igre u Rijeci; za Rijeku je uostalom možda i bolje da ih nije dobila. Pa i Londončani nisu baš najsretniji s konačnim saldom velikih Olimpijskih igara. Ne, u pitanju je ta bahatost, ta nespremnost da se samome sebi pogleda u oči i kaže: »Zajebo si to s Rudićem i Miloševićem, bio si zaslijepljeni glupan koji je tko zna koliko ljudi onemogućio u realizaciji a možda i uništio zbog potpuno krivih razloga (nikako zbog krivih usta) i zato se moraš barem ispričati«.
E ali to bi značilo da je Vrdoljak Čovjek. A to je već teško probaviti bilo kome tko ima pamćenje dulje od ribice Dolly iz »Tražeći Nema«.
