Sve u vezi s Mimom Simić i TVeaterom pomalo je presedan. Prvo je prostor kolumne iskorišten za najavu njenog gostovanja kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u 2, a onda se i tom gostovanju posvećuje novo izdanje kolumne.

No važne su se stvari desile i o njima nikako ne treba šutjeti. Prvo, jedna hrabra individua, koja se javnim »outanjem« a onda i javnim istupima svjesno izložila mogućnosti da njeno lezbijstvo prekrije svako njeno drugo javno djelovanje, dobila je ekskluzivan prostor na javnoj televiziji. Nedjeljom u 2, unatoč kritikama, i dalje je iznimno gledana emisija i kad se s te pozornice šire neke ideje, one imaju javnu težinu.

A Mima Simić napravila je veliki korak u prezentiranju jedne, svakako heterogene ako ne već heteroseksualne zajednice. Jer jedno su gej parade i ostali svojevrsni LGBT rezervati, potrebni dok god društvo vrši bilo kakvu represiju nad tom manjinom, a posve drugo je isticanje pripadnika manjine kao normalnih članova zajednice, ljudi koji odlaze u dućane, idu na posao, muče se s kreditima i žive najnormalnije živote. Do trenutka kad im netko zbog činjenice da su navečer legli u krevet s Marijanom, a ne Marjanom, ne razbije glavu. Ili im, prodajući filozofiju ugroze, ne da da registriraju partnerstvo kao brak.

No budimo do kraja točni: Mima i nije toliko normalna. Ona je glazbenica, spisateljica, prevoditeljica i filmska kritičarka. U svemu natprosječno uspješna. Kao i u javnom nastupu u kojem nikoga nije uvrijedila, nikome nije oduzela pravo na drugačije mišljenje, no isto tako izrekla i neke istine nad kojima bi se mnogi iz drugog tabora morali zamisliti. Sigurno će ostati zapamćena njena izjava da Isus nikad ne bi stavio potpis na referendum »U ime obitelji«, jer ne bi dopustio da neki građani budu tretirani kao drugorazredni.

No veseli jedna druga stvar. Osim što joj je Facebook profil zakrcan pohvalama i čestitkama, jedan običan status zahvale je u trenutku pisanja ovog teksta skupio oko 1.300 lajkova. Još malo pa dovoljno za referendum.