Tržnica je zaštitni znak svakoga grada, a Rijeka se svojom Velom placom i onom malom na Brajdi ima razloga ponositi. Hoće li se ponositi i u budućnosti, teško je reći, budući da tržnica nisu građevine, ma kako bile lijepe i imale povijesnu i arhitektonsku važnost. Tržnicu, uz građevine, čine i prodavači i kupci, njihova interakcija, razgovor, cjenkanje, ljepota boja izložene robe. Na žalost, mala tržnica na Brajdi godinama je umirala i još samo čeka da gradska vlast isključi aparate bolesniku u terminalnoj fazi. Mnogi se boje da će istu sudbinu dočekati i Vela placa.

Nekada je riječkim tržnicama upravljala tvrtka u privatnom vlasništvu SDP-ovog tajkuna Ivana Franolića. Taj poslovni dil Grada Rijeke i Tržnica Rijeka d.d. rezultirao je izvrsnim poslom za privatnu tvrtku koja je godinama bilježila dobit. Budući da su oporbeni političari upozoravali da postignuti dil nije dobar za Grad Rijeku jer je korist privatnog poduzeća velika, a korist gradskog proračuna mala, tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel odlučio je 2017. godine presjeći priču. On je bio mišljenja da je vrijeme da gradska tvrtka Rijeka plus preuzme upravljanje. Rezultat takve odluke, iz današnje perspektive gledano, je katastrofalan. Grad Rijeka već godinama obećava revitalizaciju riječkih tržnica. Istu praksu kao Obersnel nastavio je i aktualni gradonačelnik Marko Filipović. Rezultat je porazan – tržnica na Brajdi ostala je u paviljonima bez i jednog zakupca, a sličan trend bilježi se i na Veloj placi.

Kada je odlučeno da Rijeka plus krene u posao, Obersnel je objašnjavao da Gradu Rijeci nije namjera ostvarivati neku ekstradobit, već unaprijediti tržnu djelatnost ulaganjem u novu opremu te nešto drukčiju organizaciju rada, na korist građana i korisnika. Već su tada novinari upozovarali na negativan trend na tržnici Brajda kada je riječ o zakupcima, a Obersnel je najavio da će se sustavom upravljanja pokušati pobuditi interes lokalnog stanovništva za tu tržnicu, čemu će uostalom pridonijeti i uređenje obližnjeg prostora bivše tvornice »Rikard Benčić«, gdje će se idućih godina urediti prostori Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Gradske knjižnice Rijeka, Dječje kuće i Muzeja Grada Rijeke. Još je samo malo vremena ostalo, valjda, do potpunog uređenja Art kvarta »Benčić«, ali čini se da to nije pomoglo opstanku male tržnice na Brajdi. I aktualni saziv Gradskog vijeća s razlogom je zabrinut za sudbinu riječkih tržnica s obzirom na to da su one simbol grada, ali i svjedok vremena bez kojega je teško zamisliti riječki urbanitet. Gradski vijećnici i iz pozicije i opozicije izražavaju zabrinutost zbog sve manje zakupaca i učestalo postavljaju pitanja postoji li kakva strategija i plan da bi se negativni trendovi zaustavili. Filipović u pravilu odgovora da gradska vlast ozbiljno promišlja o ovom problemu i da je tvrtka Rijeka plus dobila zadatak da izradi materijal s mjerama koje bi se trebale poduzeti da bi se riječka placa revitalizirala.

Onako uzgred se spomenu OPG-ovi, sinergija s restoranima i onda se pusti vremenu da teče dok netko od predstavnika građana na Korzu 16 opet ne izrazi zabrinutost za budućnost trbuha grada. S obzirom na to da je na čelu Rijeka plusa Željko Smojver, teško je očekivati neke suvisle prijedloge. Tako su iz te tvrtke lani navodili da tržnice, kao i sve ostale gospodarske grane, treba sagledavati u kontekstu sveopćih gospodarskih prilika, pri čemu su evidentna velika poskupljenja energenata, a u najavi su i nova, što neminovno dovodi do pada kupovne moći naših građana. Onda u Rijeka plusu objašnjavaju da je velik broj kupaca usmjeren na dobro opremljene i opskrbljene trgovačke centre koji znatno povoljnijom uvoznom robom potiskuju i konkuriraju kupovini na tržnicama. Istina je da je kupovna moć građana sve slabija i da većina ne može sebi dozvoliti luksuz da kupuje povrće koje je dvostruko skuplje nego u trgovačkim centrima. Ali istina je i da je Grad Rijeka nepromišljenom urbanističkom politikom pretvorio Rijeku u grad trgovačkih centara. Nema kvarta u Rijeci, a da nema trgovački centar.

Zbog jednokratne koristi, Grad Rijeka je ubio takvim planiranjem riječke tržnice. Istina je da svako vrijeme nosi svoje, da ljudi mijenjaju navike, ali istina je da je riječka gradska vlast vrlo često sama kriva za negativne trendove. Jer ih je (ne)promišljeno poticala.

Kao što je pisao Mišo Cvijanović: »Vela placa nisu pomidori, inćuni, jagode, kisela repa i kapuz, panceta, verdura, šniceli i kokoše, tepli kruh i vrući burek, rožice… Vela placa su ljudi. Kupci i prodavači«. A kupaca i prodavača je svakim danom manje.