Nismo krivi što imamo sreću da živimo u tom komadiću raja, a jednako tako i da je bezbroj onih koji taj raj žele posjetiti i još malo uživati
Hrvatska je jučer bila zemlja velikih vijesti, da ne znaš koja je važnija i zanimljivija – prvo, u Hrvatsku su po prvi puta stigli ukrajinski ranjenici. Radi se o dogovoru hrvatske i ukrajinske vlade za sanitetsku pomoć napadnutoj zemlji. Iako su se lomila koplja oko pomoći Ukrajini, pa je Vlada ostala bez dovoljne podrške u Saboru krajem prošle godine, neki oblici suradnje ipak dopuštaju manje korake u pomoći.
Uz to, objavljena je vijest o prodaji Fortenova grupe. Radi se o sustavu koji zapošljava 45.000 ljudi, i samim time o najbitnijoj firmi u zemlji, uz sve moguće međunarodne implikacije ovog slučaja, od ruskog suvlasništva i sankcija nadalje. Danas se može očekivati i očitovanje Vlade, da se vidi kakav stav država ima o tome.
Na kraju, tu je i još jedan novi slučaj vezan uz ministra obrane Marija Banožića, koji očito ne shvaća da kao državni dužnosnik i ministar ne bi trebao sudjelovati na natječaju koji raspisuje državna agencija. To ne da je sukob interesa, jer po zakonu nije, već je – zdrav razum. No, nije ni pri ni zadnji, slično je ranije napravio i mostovac Božo Petrov.
No, to su sve događaji koji će živjeti jedan ili više dana, a jedna od tema koja je pomalo prošla ispod radara jest pitanje hrvatske turističke sezone. O tome je bilo riječi u Zadru, gdje je u organizaciji UNWTO-a, krovne svjetske institucije za turizam, u Punta Skali počeo drugi svjetski kongres sportskog turizma, na kojem stručnjaci iz cijelog svijeta raspravljaju o nekoliko ključnih aspekata kao što su ekonomski učinak sportskog turizma, njegov doprinos ciljevima održivog razvoja iz ekološke, društvene i ekonomske perspektive, kao i ključnim alatima za promicanje destinacije kroz organiziranje sportskih događaja, sponzorstva i natječajne postupke. To je tek jedan od segmenata hrvatskog turizma, ali ono što u vrhu hrvatske države pritom smatraju najvažnijim, jest stav da su upravo sport i turizam ono što Hrvatsku čini najprepoznatljivijom na karti svijeta.
U Vladi su uvjereni da je pred Hrvatskoj najbolja sezona ikad, čak bolja i od 2019. godine, a pritom dobar dio zasluga za to pripisuju i – sebi. Naime, premijer govori o tome da je čak milijardu i tristo milijuna eura namijenjeno ulaganjima u turizam, koji mora biti balansiran, podijeljen između primorja i kontinenta, a novi zakon o turizmu donijet će i nove pomake u upravljaju destinacijama. Turizam koji Hrvatska promovira je i održivi turizam, klimatski neutralan, na čemu se također radi, kako tvrde u Vladi. Uostalom, kažu kako na Mediteranu ni nema zemlje koja se može pohvaliti omjerom od pet puta više gostiju od stanovnika, pa je baš zato Hrvatska savršena destinacija za raspravu o budućnosti turizma u Europi. Tu je i teza o tome da članstvo u Schengenu i eurozoni imaju dodatne snažne učinke, što je i logično s obzirom da europski gosti više ne moraju pokazivati putovnicu, čekati u gužvama, niti mijenjati eure u kune.
Hrvatska je inače zemlja u čijem BDP-u turizam ima među najvećim udjelima od svih u Europskoj uniji. To je, koliko dobro, toliko možda i loše, jer ne treba biti ekonomski stručnjak da se iz toga zaključi u kojoj smo mjeri ovisni o turizmu, pa tako doslovno i o lijepom vremenu i klimatskim prilikama. Mnogi upozoravaju kako je hrvatska oslonjenost na ovaj sektor prevelika, jer su proizvodnja i industrija uvijek stabilniji i dugoročniji input za stope rasta.
No, s druge strane, bogom dana obala i more, uz razvoj i kontitnentalnog i ruralnog turizma zadnjih godina, naprosto su naša dodana vrijednost. Nismo krivi što imamo sreću da živimo u tom komadiću raja, a jednako tako i da je bezbroj onih koji taj raj žele posjetiti i još malo uživati.
Nema u Hrvatskoj vlade koja nije koristila tu prednost, bila ona desna ili lijeva. I nema onoga tko dalje neće poticati razvoj turizma, pa čak i izravno ulagati. Nije to pitanje samo zemljišta, hotela i koncesija – to je i pitanje infrastrukture, pa je zato logično da se ulaže u ceste, bio to Pelješki most jučer ili tunel Učka danas, možda jednom u dalekoj budućnosti i Žuta Lokva ili pravac Trst-Rijeka, kao dio iste longitudinale.
Odricati se turizma kao “zlatne koke” bilo bi potpuno van pameti. Zato se skupovi poput ovog u Zadru, koji Hrvatsku promovira kao centar Mediterana, svakako trebaju što češće organizirati.
Tihana Tomičić
Turizam – dodana vrijednost
Tihana Tomičić
27. travanj 2023 12:37
Foto: V. KARUZA
Nismo krivi što imamo sreću da živimo u tom komadiću raja, a jednako tako i da je bezbroj onih koji taj raj žele posjetiti i još malo uživati
Hrvatska je jučer bila zemlja velikih vijesti, da ne znaš koja je važnija i zanimljivija – prvo, u Hrvatsku su po prvi puta stigli ukrajinski ranjenici. Radi se o dogovoru hrvatske i ukrajinske vlade za sanitetsku pomoć napadnutoj zemlji. Iako su se lomila koplja oko pomoći Ukrajini, pa je Vlada ostala bez dovoljne podrške u Saboru krajem prošle godine, neki oblici suradnje ipak dopuštaju manje korake u pomoći.
Uz to, objavljena je vijest o prodaji Fortenova grupe. Radi se o sustavu koji zapošljava 45.000 ljudi, i samim time o najbitnijoj firmi u zemlji, uz sve moguće međunarodne implikacije ovog slučaja, od ruskog suvlasništva i sankcija nadalje. Danas se može očekivati i očitovanje Vlade, da se vidi kakav stav država ima o tome.
Na kraju, tu je i još jedan novi slučaj vezan uz ministra obrane Marija Banožića, koji očito ne shvaća da kao državni dužnosnik i ministar ne bi trebao sudjelovati na natječaju koji raspisuje državna agencija. To ne da je sukob interesa, jer po zakonu nije, već je – zdrav razum. No, nije ni pri ni zadnji, slično je ranije napravio i mostovac Božo Petrov.
No, to su sve događaji koji će živjeti jedan ili više dana, a jedna od tema koja je pomalo prošla ispod radara jest pitanje hrvatske turističke sezone. O tome je bilo riječi u Zadru, gdje je u organizaciji UNWTO-a, krovne svjetske institucije za turizam, u Punta Skali počeo drugi svjetski kongres sportskog turizma, na kojem stručnjaci iz cijelog svijeta raspravljaju o nekoliko ključnih aspekata kao što su ekonomski učinak sportskog turizma, njegov doprinos ciljevima održivog razvoja iz ekološke, društvene i ekonomske perspektive, kao i ključnim alatima za promicanje destinacije kroz organiziranje sportskih događaja, sponzorstva i natječajne postupke. To je tek jedan od segmenata hrvatskog turizma, ali ono što u vrhu hrvatske države pritom smatraju najvažnijim, jest stav da su upravo sport i turizam ono što Hrvatsku čini najprepoznatljivijom na karti svijeta.
U Vladi su uvjereni da je pred Hrvatskoj najbolja sezona ikad, čak bolja i od 2019. godine, a pritom dobar dio zasluga za to pripisuju i – sebi. Naime, premijer govori o tome da je čak milijardu i tristo milijuna eura namijenjeno ulaganjima u turizam, koji mora biti balansiran, podijeljen između primorja i kontinenta, a novi zakon o turizmu donijet će i nove pomake u upravljaju destinacijama. Turizam koji Hrvatska promovira je i održivi turizam, klimatski neutralan, na čemu se također radi, kako tvrde u Vladi. Uostalom, kažu kako na Mediteranu ni nema zemlje koja se može pohvaliti omjerom od pet puta više gostiju od stanovnika, pa je baš zato Hrvatska savršena destinacija za raspravu o budućnosti turizma u Europi. Tu je i teza o tome da članstvo u Schengenu i eurozoni imaju dodatne snažne učinke, što je i logično s obzirom da europski gosti više ne moraju pokazivati putovnicu, čekati u gužvama, niti mijenjati eure u kune.
Hrvatska je inače zemlja u čijem BDP-u turizam ima među najvećim udjelima od svih u Europskoj uniji. To je, koliko dobro, toliko možda i loše, jer ne treba biti ekonomski stručnjak da se iz toga zaključi u kojoj smo mjeri ovisni o turizmu, pa tako doslovno i o lijepom vremenu i klimatskim prilikama. Mnogi upozoravaju kako je hrvatska oslonjenost na ovaj sektor prevelika, jer su proizvodnja i industrija uvijek stabilniji i dugoročniji input za stope rasta.
No, s druge strane, bogom dana obala i more, uz razvoj i kontitnentalnog i ruralnog turizma zadnjih godina, naprosto su naša dodana vrijednost. Nismo krivi što imamo sreću da živimo u tom komadiću raja, a jednako tako i da je bezbroj onih koji taj raj žele posjetiti i još malo uživati.
Nema u Hrvatskoj vlade koja nije koristila tu prednost, bila ona desna ili lijeva. I nema onoga tko dalje neće poticati razvoj turizma, pa čak i izravno ulagati. Nije to pitanje samo zemljišta, hotela i koncesija – to je i pitanje infrastrukture, pa je zato logično da se ulaže u ceste, bio to Pelješki most jučer ili tunel Učka danas, možda jednom u dalekoj budućnosti i Žuta Lokva ili pravac Trst-Rijeka, kao dio iste longitudinale.
Odricati se turizma kao “zlatne koke” bilo bi potpuno van pameti. Zato se skupovi poput ovog u Zadru, koji Hrvatsku promovira kao centar Mediterana, svakako trebaju što češće organizirati.